Pažljivim promatranjem predškolskog djeteta koje se igra u grupi, možemo zapaziti i evidentirati širok spektar njegovih neverbalnih signala. Fizička pojava, signali očiju, pokret i dodir, predstavljaju samo dio tipova ovih signala, koji u izvjesnom smislu određuju interpersonalnu komunikaciju i odnose u grupi. U radu su predstavljeni rezultati do kojih je autorica došla praćenjem aktivnosti djece u organiziranim igrama. Cilj je bio utvrditi kako djeca očima, pokretom ili na drugačiji način, pokazuju svoje neverbalne signale pri rješavanju određenih zadataka. Autorica je pošla od konstatacije da su takvi signali pouzdani pokazatelji efi kasnosti pedagoške komunikacije i značajni za kultiviranje dječjih emocija. Evidentirani neverbalni signali djece dovedeni su u vezu s njihovim interesima za aktivnosti, kao i postignućima u igri. Također smo pokušali utvrditi na koji način su odnosi djeteta prema vršnjacima u grupi određeni njegovim pokazanim signalima. Tekst donosi i preporuke odgajateljima i roditeljima za odgovarajuće zapažanje, praćenje i bilježenje neverbalnih signala djece u igri.