U ovom se radu govori o djelovanju Hrvatske seljačke stranke (HSS) na smanjenju gladi na području Hercegovine. Uz slabije ili jače manifestiranje u određenim razdobljima, glad nije prestajala od Prvoga svjetskog rata pa sve do 1929. godine. Suša koja je uništila usjeve, nebriga državne vlast za stanovništvo koje nije dalo svoje glasove vladajućoj stranci ili koaliciji te smanjenje kvota za sadnju duhana, glavni su razlozi tako drastičnoj nestašici hrane. Po završetku Prvoga svjetskog rata i nakon što je stvorena nova država stanovništvo se ponadalo da će od državne vlasti dobiti pomoć za ublažavanje posljedica suše i smanjenje gladi kako bi se izbjeglo naglo povećanje broja umrlih. Budući da je odgovarajuća pomoć iz Beograda izostala, glavnu brigu o prehrani stanovništva preuzima HSS. Djelovanje HSS-ovaca očitovalo se u prikupljanju pomoći za gladno stanovništvo u Hercegovini i južnoj Dalmaciji. Prikupljena pomoć dijeljena je besplatno. Također, HSS je uz pomoć svojih zaklada i bankovnih kredita kupovao kukuruz i žito koje je potom slano u Hercegovinu i prodavano pod povoljnijim uvjetima od žita što su ga prodavali mjesni trgovci ili državne organizacije. Politički protivnici optužili su HSS da koristi glad kako bi pridobio podršku lokalnoga stanovništva na izborima. Nakon intervencije HSS-a pomoć je stigla dijelom i od kotarskih pripomoćnih zadruga, Crvenoga križa i središnje vlasti. Pomoć koju su državne vlasti uputile u Hercegovinu dijeljena je diskriminacijski. Naime, istočna je Hercegovina, pretežno naseljena srpskim stanovništvom, dobivala veću pomoć od središnje i zapadne Hercegovine koja je naseljena hrvatskim stanovništvom. Nemar državne vlasti u rješavanju problema gladi potvrđuju i brojna novinska izvješća te izvješća kotarskih ureda.