Racionalizacija je jedno od ključnih obilježja modernog društva. Teoriju racionalizacije formulirao je Max Weber, definirajući je kao vladanje stvarima putem proračuna. Paradigmatski primjer racionalizacije za njega je bila birokracija. George Ritzer iznosi suvremenu interpretaciju racionalizacijske teorije, koju prema usporedbi s funkcioniranjem fast-food restorana naziva mekdonaldizacija. Weber je smatrao da je racionalizacija neizbježan proces, a njezino širenje nezaustavljivo. Pribojavao se „željeznog kaveza racionalizacije“ iz kojeg će biti nemoguće pobjeći. Ritzer taj kavez svodi na razinu osobnog doživljaja, koji može biti različit. Cilj ovog rada bio je pronaći primjere koji ukazuju na mogućnost otpora racionalizaciji na kolektivnoj razini, te propitati može li se govoriti o trendu suprotstavljanja racionalizacijskom procesu. Služeći se Ritzerovim dimenzijama mekdonaldizacije – učinkovitost, isplativost, predvidljivost, kontrola – analizirali smo slučajeve Couchsurfinga, Weba 2.0 i eko-sela. Ti primjeri ukazuju na postojanje svijesti o racionalizacijskom procesu te na mogućnost kolekivnog djelovanja u cilju njegove reverzibilnosti. Ipak, oni ne dovode u pitanje sam proces racionalizacije i tendenciju njegovog neumoljivog širenja.