U sustavu našeg srednjoškolskog obrazovanja postoje mnoga kritična mjesta ili svojevrsne »crne točke« koje bi trebalo istraživati i otklanjati u jednoj dublje promišljenoj reformi školskog sustava, a ne ih ignorirati kao što je to bilo u zadnjem pokušaju kurikularne reforme. Čini se da mi nemamo jasno viđenje povijesne situacije i bitnih ciljeva hrvatskog društva i školstva kao njegove najvažnije sastavnice. Hrvatski školski sustav treba mijenjati iz mnoštva razloga, ali ne tako da u središtu interesa budu predmeti koji prenose operativno i korisno »znanje« koje je u službi kapitala. Simbol zadnje kurikularne reforme bilo je računalo, tj. tablet! Naprotiv, u središtu njenog nastojanja treba biti odgoj. Vidljivo je da ovom refromom ne tražimo u stvaralačkom naporu nova, drugačija i eiskušana rješenja koja bi najbolje izrazila nacionalne i općeljudske interese u suočavanju s velikim izazovima vremena u kojem živimo, nego svjedočimo pukom prenošenju zapadnih, liberalno‑kapitalističkih scientističkih i tehnicističkih obrazaca u sve sfere života pa tako i u školu.