Problem kojega članak obrađuje jest: zašto Petrić jedini unutar rasprave o ars historica tijekom 16. stoljeća poseže za mitom? Na taj se problem pokušava odgovoriti analizom mita o povijesti (una lunga historia… de’corrompimenti del mondo, & de’suoi rinascimenti), sadržanog u dijalogu »Il Contarino, overo che, sia l’historia« (15a–18a) iz Petrićevih della historia diece dialoghi (1560). S formalne strane, mitsko kazivanje svrstava Petrića u tradiciju pjesničke teologije, u kojoj preko ingenija i zanosa pjesnik utemeljuje ljudsku povijest i cjelinu znanja. Sa sadržajne strane, ovaj mit predstavlja rezultat Petrićeva nadahnuća različitim antičkim i renesansnim tradicijama. U maniri pjesnika teologa, Petrić nastoji različite tradicije povezati u jedinstvenu sliku kako bi od kaotičnih res gestae stvorio prvi preduvjet historije: povijest kao njezin predmet.