More je čovjeku uvijek bilo velika tajna. Nepredvidljivo je, puno iznenađenja, pa je ljudima koji žive uza nj i znaju sve njegove čudi, dobre i zle, pobuđivalo strah i osjećaj bespomoćnosti da se tim užasnim stihijama djelotvorno opru. Tajnovite morske dubine, pogibeljne nevere, orkanski vjetrovi, tihe bonace, hrabri pomorci i njihova daleka putovanja, vješti ribari i njihovi bogati ulovi, bili su inspiracija mnogim pučkim predajama, pričama, legendama o morskim zmijama, o čudovišnim hobotnicama, o morskom „čoviku i ženi“, o sirenama, o ukletim brodovima, o „barki karonte“ koja prevozi duše umrlih, o čudesnoj pomoći svetaca pomorcima, o jednookim ljudožderima, o brodolomcima koji zbog gladi odluče pojesti svoga druga, o vragu koji služi kao mornar na brodu, o golemoj ribi-otoku, pa o morskim vješticama, macićima, tintilinima, orku i dr. Naši su stari i mnoge prirodne pojave vezane uz more tumačili na svoj način i po njima predviđali kako će biti vrijeme, pa je i pučka meteorologija dio naša kulturne baštine kao i razne uzrečice, poslovice, kletve, molitvice, rugalice i slično.