Izvanredna revizija (revizija po dopuštenju) u hrvatskome građanskom postupku dopuštena je samo u predmetima u kojima odluka ovisi o rješenju kakva pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Funkcija je revizije po dopuštenju, dakle, da u povodu nje Vrhovni sud donosi važne odluke s precedentnim učinkom, koje sudovima u poistovjetivim situacijama u budućnosti služe kao vodilja. Izostanak jasnijih kriterija u praksi Vrhovnog suda za odgovor na pitanje koja su to važna pravna pitanja o kojima bi u povodu izvanredne revizije trebao odlučivati najviši sud u državi među glavnim je razlozima što institut revizije po dopuštenju u hrvatskom pravu dosad nije ostvario svoju funkciju. U radu je stoga riječ o prikladnim kriterijima dopuštenosti izvanredne revizije koji bi Vrhovnom sudu mogli omogućiti da odlučuje u predmetima važnima za ujednačenje sudske prakse i razvoj prava.