U članku se raščlanjuje manje poznata drama u četiri čina cvelferske autorice Mare Švel-Gamiršek naslovljena Đuka Ivanov, napisana na samom kraju tridesetih godina XX. stoljeća te se argumentirano smješta pod okrilje socijalno angažirane drame sa snažnim naturalističkim predznakom. Unatoč naznakama da je drama trebala biti uprizorena u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu za vrijeme intendature Julija Benešića te Aleksandra Freudenreicha, Đuka Ivanov je prvi put objavljen tek 2015. godine u Osijeku. Mara Švel-Gamiršek poziva svojom dramom na obnovu tradicijskih vrijednosti, povratak ishodištima, na čuvanje baštine, uviđanje beneficija koje nam zemlja isplaćuje za nepatvoreni mukotrpni rad. Time je ideja dramskog teksta prispodobiva s osnovnim postavkama Heimatkunsta, zavičajne umjetnosti, književnog fenomena koji se krajem prvog i početkom drugog desetljeća dvadesetog stoljeća nalazio u književnosti na njemačkom jeziku na svome vrhuncu kao jedan od antimodernističkih produkata.