Iako je prisutno u hrvatskom lutkarstvu od njegovih početaka, lutkarstvo za odrasle nije se uspjelo graditi u kontinuitetu. Ta činjenica umnogome je odredila njegov razvoj koji nije išao iznutra, već je rastao na vanjskim utjecajima. Ovaj rad uočit će prijelomne susrete vanjskih izraza i domaćeg lutkarstva za odrasle, ali i pokazati da nije bila riječ o jednostranim utjecajima, već o interkulturalnom prožimanju dvaju izraza i lutkarskih razmišljanja. Pozitivne i negativne strane takvog razvoja te nerazumijevanja i pokoji paradoks, rad će promotriti kroz primjere zadarske predstave Celestina u režiji poljskog lutkarskog redatelja Wiesława Hejna i osječke On i on u režiji slovačkog lutkarskog umjetnika Bohdana Slavíka.