Autor analizira razloge pojavljivanja i načine strukturiranja konfliktnih situacija koje su izazvane problemima zbrinjavanja otpada. Prvo je istražena struktura NIMBY-sindroma (koji se svodi na stav da nitko ne želi u svom mjestu boravka ni cestu ni tvornicu, a kamoli neki otpadni objekt) i njegova »krivnja« u nastanku konflikata, a zatim su iznijeti rezultati izučavanja jedne konfliktne situacije na zagrebačkom području (slučaj Mraclin). Pokazalo se da je NIMBY-sindrom kombinacija socioloških, psiholoških i ekonomskih faktora i da je on zapravo prirodna reakcija građana na stvarno ili moguće ugrožavanje vlastite zajednice. Osim toga, NIMBY je upozorio na značenje socijalnih činilaca u ravnanju otpadom. Osnovni problem grada Zagreba jesu brojna »divlja« smetlišta, koja ne udovoljavaju osnovnim sanitarno-tehničkim kriterijima i koja su opasna kako za zdravlje ljudi, tako i za podzemne vode. Iz analize mraclinskog slučaja vidi se da su građani izuzetno osjetljivi na probleme zbrinjavanja otpada te da je ovaj slučaj rezultat nepostojanja konzistentnog i cjelovitog pristupa zbrinjavanju komunalnog otpada. Dosadašnji je pristup bio obilježen neprimjerenom obaviještenošću i nedovoljnim udjelom građana u procesima zbrinjavanja otpada, kao i izostankom bilo kakvih kompenzacijskih modela.