Kalcificirajuća uremijska arteriolopatija ili kalcifilaksija zloćudni je oblik kalcificiranja malih arterija i arteriola najčešće u bolesnika s nadomjesnim liječenjem kronične bubrežne bolesti. Uzrokuje visoku smrtnost. Histološka karakterističnost bolesti ogleda se u zahvaćenosti intimalnog sloja arterije gdje su prisutne proliferacija, linearna kalcificiranost unutarnje elastične membrane uz kalcificiranost medijalnoga mišićnog sloja arterije te često u upali i nekrozi potkožnoga masnog tkiva. Bolest započinje bolnim egzantemom, crvenkastolividnim nepravilnim plakovima ili mrežoliko oblikovanim lividnoljubičastim pjegama. Može napredovati prema eshari ili ranama koje se inficiraju i često uzrokuju sepsu. Prva prikazana bolesnica s proksimalnim tipom kalcifilaksije umrla je pod slikom ponovljene sepse. Druga bolesnica s distalnim tipom kalcifilaksije uspješno je liječena. Prijelomni trenutak liječenja nastupio je primjenom kalcimimetika. Liječenje je višestruko. Nužno je normaliziranje metabolizma P i Ca. Izdvaja se učinkovitost kalcimimetika, natrijskog tiosulfata, O2, pažljiva primjena bifosfonata i kirurških postupaka u liječenju rana. Potrebno je obustaviti liječenje varfarinom i razumno je primijeniti vitamin K. Karbonilirani hemoglobin mogao bi potaknuti brže cijeljenje neinficiranih rana.