U ovom radu obrađen je doprinos matematičkog modeliranja upravljanju projektima kroz pregled najpoznatijih matematičkih modela koji se koriste u postupku planiranja projekata. Također, dan je i osvrt na rezultate tih modela, odnosno njihovu praktičnu primjenjivost u praksi. Rad se osvrće i na doprinos operacijskog istraživanja rješavanju stvarnih, praktičnih problema, kroz razvoj matematičkih modela i korištenje rezultata analize pri donošenju odluka. Temelji na kojima se razvijalo upravljanje projektima od početka njegova razvoja dobro su definirani, kao i problemi pri upravljanju projektima koji se pokušavaju riješiti. U opisivanju ovih problema matematičko modeliranje odigralo je ključnu ulogu te ponudilo rješenja u obliku PERT, alokacije resursa, nivelacije resursa, Monte-Carlo simulacija, kritičke analize i drugih. Tijekom posljednjih pet desetljeća razvoja, dok je upravljanje projektima pokušavalo uspostaviti vlastite procedure i procese zadržavajući svoj vlastiti filozofski stav, matematičko modeliranje nastavilo je razvijati sve složenija rješenja sve složenijih modela, motivirano više matematičkom dojmljivošću a manje potrebom rješavanja problema iz stvarnog svijeta. Međutim, tijekom posljednjeg desetljeća ili nešto više, matematičari su počeli graditi modele projekata koji su sustavni i dinamični i objašnjavaju mnoga ponašanja projekata koja konvencionalni modeli dekompozicije ne čine; u isto vrijeme svijet projektnog menadžmenta počeo je shvaćati ograničenja svog filozofskog stava i graditi novu teoriju za moderne, složene dinamične projekte.