Prof. Srećko Bošnjaković (1865.–1907.) prvi je kemičar u Hrvatskoj koji je izradio disertaciju na području organske kemije. U svojoj disertaciji objavljenoj 1893. pod naslovom “Gerhardtov helenin” Bošnjaković opisuje izolaciju helenina iz korijena biljke Inula helenium L., razdvajanje kemijski čistih supstancija i određivanje njihovih empirijskih formula elementarnom analizom. U disertaciji uz helenin koristi se i imenom alantolakton, koje se kasnije gotovo isključivo pojavljuje u literaturi. Budući da taj naziv ukazuje na postojanje laktonske skupine u heleninu, smatrao sam zanimljivim istražiti što je bilo poznato o toj strukturi u vrijeme Bošnjakovićevog rada na disertaciji te tko je točno odredio strukturu alantolaktona kao i nekih izomernih i srodnih spojeva koji se nalaze u prirodi. Pokazalo se da je velik doprinos tom području dao naš nobelovac Lavoslav Ružička, koji je u razdoblju 1931.–1936. intenzivno istraživao strukture brojnih seskviterpena i postavio poznato Ružičkno biogenetsko izoprensko pravilo (L. Ružička, The isoprene rule and the biogenesis of terpenic compounds, Experientia 9 (1953) 357–396). Potaknut tom neočekivanom “hrvatskom vezom preko helenina” naišao sam na niz zanimljivih podataka o kasnijem razvoju kemije vezane uz helenin ili alantolakton, a posebno o doprinosu Lavoslava Ružičke određivanju strukture. U ovom pregledu detaljnije su opisana istraživanja Bošnjakovića na izolaciji alantolaktona i Ružičkina istraživanja na određivanju njegove strukture. Slijedi prikaz određivanja strukture, sinteze i najnovijih saznanja o vrlo značajnom biološkom djelovanju alantolaktona i njegovih srodnika. Put do najnovijih saznanja izvrstan je primjer razvoja organske kemije u XX. stoljeću. Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .