Glavna svrha ovog rada jest utvrditi povezanost igara i učenja u nastavi, odnosno postoji li uopće i na koji je način iskoristiva? Koliko je vjerojatno da studenti igrajući se stječu nova znanja, odnosno istovremeno uče? Navedena, kao i brojna druga pitanja svoj odgovor dobit će u cjelovitom radu na temu primjene simulacijskih igara u nastavi računovodstva. Neosporiva je činjenica kako ljudi od najranije dobi uče isključivo kroz igru te se upravo na istu stavlja naglasak u odgoju djece, kao i u motiviranju osoba svih uzrasta, dobi, spola. Druga pak neosporiva činjenica jest kako je računovodstvo iznimno kompleksan proces, neshvatljiv i nerazumljiv studentu početniku. Stoga, ovim se radom pokušava povezati nešto tako kompleksno, studentima apstraktno poput računovodstva s onim što ih motivira i zabavlja, a to je igra (kroz praktični dio nastave). Na taj se način studenti jednostavnije susreću sa specifičnom računovodstvenom terminologijom, svladavaju osnovnu računovodstvenu jednadžbu, kao i brojne računovodstvene procese. Korištenjem različitih simulacijskih igara u obrazovanju, studentima se omogućava, oponašajući stvarni poslovni svijet, u kontroliranim uvjetima, kratkom vremenu, i što je najvažnije – bez neželjenih posljedica, doći do različitih iskustava i znanja koja će se, nedugo nakon studiranja, u stvarnosti od njih i očekivati. Primjena simulacijskih igara u obrazovanju dugotrajna je praksa i nastavna metoda u raznim svjetskim obrazovnim institucijama. Kao takva, pruža temelj i svrhu ovog rada kojem će primarni cilj biti ispitivanje stavova i povratnih reakcija studenata na korištenje simulacijskih igara u nastavi računovodstva, zatim utvrđivanje razlika u odnosu na klasično vođenu nastavu te u konačnici utjecaja simulacijskih igara na učinkovitost, s jedne strane studenata u vidu konačne ocjene, a s druge strane i samih predavača u uspješnom provođenju nastave. Anketnim istraživanjem ispitat će se stavovi i reakcije studenata visokoobrazovne institucije u Republici Hrvatskoj, dok će se pregled i analiza učinaka primjene simulacijskih igara u nastavi provesti korištenjem komparativne i deskriptivne metode. Rad ima za zadatak ukazati i na psihološki prisutan čimbenik, odnosno utjecaj igre – „igrajući se učim“ koji je nezamjenjiv adut i osnova kreiranja isključivo studentima prilagođene nastave – nadasve poučne, praktične i zanimljive.