Cilj je istraživanja lingvostilističkih priloga časopisa Umjetnost riječi pokušaj utvrđivanja metodologije deskriptivnih postupaka u analizi stilski relevantnih činjenica jezika književnoumjetničkoga djela kakva je primijenjena u radovima dijela pripadnika tzv. zagrebačke stilističke škole šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Raščlanjivanje književnoga teksta jezikoslovnom aparaturom promatra se u suodnosu s heterogeno (makrostilistički) shvaćenom stilskom kategorijom unutar te škole, a osobita se pozornost posvećuje pitanju reprezentativnosti književnoumjetničkoga teksta kao predloška jezikoslovne analize koja istražuje stileme s pomoću kriterija stila kao izbora i otklona. Provedenom se analizom nastoji pridonijeti usustavljivanju dvojnosti stilističke discipline te potaknuti da se u kontekstu suvremene mnoštvenosti stilističkih pristupa, neusustavljenoga nazivlja i individualnih koncepata stila, jasnije odredi stilistički doprinos strukturalnoga jezikoslovlja i istaknu one njegove tekovine koje nude poticajna razmišljanja u recentnim proučavanjima jezika književnoumjetničkoga djela.