Posljednjih se godina u časopisu Jezik objavljuje natječaj za najbolje riječi u protekloj godini, odnosno traže se zamjene za nepotrebne tuđice ili za one domaće riječi koje se po nekim svojim obilježjima ne uklapaju dobro u hrvatski jezični sustav. Ti natječaji često izazivaju brojne komentare i često se na njih gleda s vrlo negativnih pozicija. Mnogi ih smatraju neprimjerenima, jer ih povezuju isključivo s purističkim jezičnim stavovima i misle kako je takva vrst natječaja specifična za isključivo navedeni časopis. Primjeri iz brojnih drugih jezika, međutim, pokazuju nam kako su natječaji ili nominacije za najbolje, najistaknutije, najmaštovitije, naj(ne)potrebnije ili čak i najgore riječi nešto što se javlja bez obzira na to jesu li ti jezici skloni purizmu ili, naprotiv, otvoreni prema svim mogućim stranim utjecajima. U članku se navode razni tipovi natječaja i sličnih aktivnosti u pojedinim zemljama, kriteriji koji su u njima postavljeni te stanovit broj riječi koje su na tim natječajima izabrane kao najbolje u okviru zadanih kategorija. Namjera je ovoga priloga da pokaže do koje se mjere tzv. prosječni govornici nekoga jezika mogu promatrati kao aktivni sudionici u ocjeni novostvorenih riječi, kakvo je njihovo mišljenje o pojedinim prijedlozima i može li se očekivati da će reakcije šire publike utjecati na uporabu. Težište rada usmjereno je ponajprije na hrvatsku situaciju i na odjek što su ga rezultati natječaja za nove riječi koje je Jezik objavio u lipnju 2007. godine imali u medijima i na internetskim forumima.