Tartufi (rod Tuber) su podzemne gljive koje se intenzivno uzgajaju zbog svoje gastronomske vrijednosti i pada prirodne proizvodnje. Suvremeni uzgoj tartufa temelji se na sadnji okuliranih sadnica na prikladnim zemljištima odgovarajućih ekoloških uvjeta za dovršetak životnog ciklusa gljive. Svrha istraživanja je pronaći optimalnu metodu inokulacije koja će osigurati adovoljavajući stupanj mikorizacije. Kao biljka domaćin izabrana je crnika (Quercus ilex L.) jer je ona prirodni simbiont crnog i ljetnog tartufa, naša je autohtona vrsta hrasta te ekološki odgovara staništu planiranih plantaža. Upotreba inokuliranih sadnica s micelijem tartufa vrlo je široka, kao npr. podizanje plantaža, pošumljavanje i rekuperacija degradiranih staništa ili pak slobodna prodaja istih. Istraživanjem su testirane tri metode čuvanja i naklijavanja žira, dvije metode inokulacije (inokulacija supstratom i inokulacija ubrizgavanjem u supstrat) s različitim dozama mineralnog gnojiva i različitim tretmanima fulvinskom kiselinom. Postavljeno je 19 različitih pokusa s ukupno 1320 sadnica hrasta crnike inokuliranih s dvjema vrstama roda Tuber, crnim tartufom (Tuber melanosporum (Vittad.)) te ljetnim tartufom (Tuber aestivum (Wulfen) Spreng.)).