Rad se bavi konceptom svjetske književnosti za djecu i mladež koja se dijeli na stalni, nepromjenjivi dio i na promjenjivi dio koji je još u fazi prepoznavanja i priznavanja. Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić ubrajaju se u njezin stalni dio. Prijevod te zbirke ulazi u slovačku dječju književnost zahvaljujući svojemu vrijednosnomu, ali i pragmatičnomu aspektu. U radu se Priče iz davnine razmatraju sa žanrovskoga stajališta, kao spoj triju žanrova dječje književnosti. Analiziraju se dva različita slovačka izdanja: Rozprávky z pradávna (Priče iz davnine) iz 1976. i Ctiborova hora a iné rozprávky (Ctiborova šuma i druge priče) iz 1991. godine, koje kao prevoditelj potpisuje Zlatko Klátik, pri čemu je tekst drugoga izdanja jezično izmijenjen. Posebna se pozornost posvećuje konceptu novoga čitanja, koji se oslanja na razlike u tekstovima. Novo čitanje definira se kao progresivni proces revitalizacije starijih izdanja i suvremene dječje recepcije stranih književnih tekstova, a omogućuje novu vrstu uživanja u starim pričama.