Premda termin vrućica nepoznatog uzroka (VNU) u veterinarskoj medicini još uvijek nema točno određenu definiciju ni kriterije klasifikacije, te se vrlo često liberalno upotrebljava u febrilnih pacijenata u kojih nije postavljena egzaktna dijagnoza nakon rutinske dijagnostičke obrade, VNU bi trebalo rezervirati za one pacijente u kojih ni nakon opsežne dijagnostike nije otkriven uzrok, tj. postavljena konačna dijagnoza. Ciljevi ovog istraživanja bili su istražiti pojavnost VNU-a kao i različitih dijagnoza u pasa s vrućicom, kliničke simptome i njihovo trajanje do postavljanja dijagnoze i početka ciljanog liječenja, te ishode liječenja, odnosno bolesti. Također, svrha ovog istraživanja bila je istražiti prosječan broj dijagnostičkih postupaka (i njihovu učinkovitost) potrebnih za postavljanje konačne dijagnoze, s ciljem kreiranja dijagnostičkog plana u pasa s VNU-om u Hrvatskoj. U 94 % pasa (47/50) postavljena je konačna dijagnoza pomoću ukupno 626 dijagnostičkih postupaka. Najčešće su bile zastupljene imunosno posredovane bolesti (56 %), zatim infekcijske (24 %), neoplastične (10 %) i kongenitalne (4 %), dok je pravi VNU bio zastupljen u samo 6 % slučajeva. Tjelesna temperatura kretala se od 39,6 do 42,0 °C. Najčešći su klinički znakovi bili nespecifični (gubitak apetita i letargija u 88 %, bolnost u 78 % te poremećaji kretanja u 60 % slučajeva). Najčešći je dijagnostički postupak bila hematološka pretraga, a najrjeđi hemokultura. Citološka i/ili patohistološka pretraga pokazale su se najučinkovitijima u postavljanju konačne dijagnoze (76,32 %). Trajanje simptoma do postavljanja dijagnoze, odnosno početka adekvatnog liječenja iznosilo je od 4 do 1825 dana. Ishod je u 62 % pasa bio povoljan, u 32 % nepovoljan, dok je u 6 % ostao nepoznat.