Ovarijski stimulacijski sindrom je najopasnija komplikacija nakon primjene gonadotropina. Ne postoji nijedna preventivna ni farmakološka intervencija koja u potpunosti sprječava pojavu ovoga sindroma. Najbolja strategija koja smanjuje pojavnost takvog stanja je identifikacija rizičnih bolesnica prije stimulacije ovulacije te prepoznavanje mogućih predznaka bolesti. Anamnestički podatak o ranijoj hiperstimulaciji jajnika predstavlja važan rizični čimbenik za ponovno javljanje sindroma. Rizičnost za nastanak sindroma je očita pri korištenju gonadotropina u većim dozama, kao i kod primjene agonista gonadotropnog otpuštajućeg hormona. Humani korionski gonadotropin je glavni rizični čimbenik. Kombinacija prethodno utvrđene dijagnoze policističnih ovarija te koncentracija estradiola iznad 4500 pg/mL omogućuju bolje predskazivanje čimbenika rizičnosti. Koncentracija inhibina u serumu nije pouzdana u predikciji sindroma. Nedavne spoznaje o antimilerovom hormonu kao pouzdanom kandidatu u predskazivanju sindroma, vaskularnom faktoru rasta s kaderinom kao pokazateljima vaskularne propusnosti te otkriće mutacija receptora folikularno stimulirajućeg hormona koji ukazuju na težinu bolesti predstavljaju nove uvide u prognozi ovoga sindroma. Prepoznavanje ovih prognostičkih biljega u rizičnoj skupini bolesnica bilo bi vrlo korisno u prevenciji sindroma prije pojave simptoma bolesti.