Razdoblje od 1967. do kraja 1971. obilježeno je rastom broja sve slobodnijih, nedogmatskih i antidogmatskih javnih istupa o raznim pitanjima iz znanosti, kulture, ekonomije i politike. U vrijeme vrhunca hrvatskoga proljeća ti su procesi dodatno intenzivirani. Povijesni kontekst toga vremena polazišna je točka za ispitivanje kolika je bila razina slobode, ali i popularnoga i popularizatorskoga pristupa kada se govorilo o strogo povijesnim temama. Razmotrit će se i u kojoj je mjeri u javnom diskursu bio zastupljen znanstveni, a u kojoj mjeri popularni historiografski izričaj. Istraživanje će biti ostvareno širokim zahvatom u suvremene masovne medije, časopise, novine, popularnu publicistiku te znanstvenu produkciju važnijih onovremenih institucija poput Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske i Matice hrvatske. Za potrebe rada proučit će se onodobne povijesne sinteze i tada publicirani znanstveni radovi. Unoseći koncept popularne historije, nastojat će se doprinijeti novom shvaćanju već klasične naracije o povijesti hrvatske historiografije u socijalizmu koja uključuje teme izgradnje istraživačkih institucija, historiografskih škola, poznanstvenjenja i prilaženja politici ili otklona od nje.