U prilogu je prikazano istraživanje o diskursnim indikatorima neologizama u različitim razvojnim fazama (nastanak, ulazak u uporabu, leksikalizacija). Diskursnim indikatorima smatraju se različita jezična sredstva s pomoću kojih se ističe neka leksička inovacija i osigurava njezino razumijevanje. Takvi indikatori podrazumijevaju općenite smjernice za interpretaciju neke inovacije i upozoravaju recipijenta diskursa na formalne i/ili sadržajne specifičnosti jezične uporabe. Budući da u individualnom diskursu do inovacija najčešće dolazi nenamjerno, u tijeku komunikacije, i budući da je broj individualnih inovacija razvoj kojih se može rekonstruirati do prve uporabe relativno mali, diskursni se indikatori iz faze nastanka inovacije mogu samo iznimno otkriti. To je najčešće moguće kada inovacije kreću od javno eksponiranih ličnosti koje sudjeluju u oblikovanju javnog mnijenja. Nasuprot tomu, u fazi u kojoj se uporaba inovacije proširuje u jezičnoj zajednici rabe se posebni indikatori koji naznačuju pojavljivanje inovacije i usmjeravaju ispravnu interpretaciju. U članku se razlikuje između diskursnih indikatora s pragmalingvističkom funkcijom i onih koji su povezani sa sadržajem iskaza. Nužnost diskurzivnog indiciranja ovisi o komunikacijskoj situaciji, o anticipaciji osobe koja diskurs proizvodi, a napose o njezinim procjenama i namjerama. Izostanak diskursnih indikatora može se smatrati znakom dovršena procesa leksikalizacije neologizma i njegove pohrane kao dijela aktivnog leksika jezika.