Dijabetes je glavni čimbenik rizika za srčanožilne bolesti. Usprkos preporuka i dostupnih terapijskih mogućnosti bolesnici s dijabetesom ne postižu uvijek preporučene razine lipida. Cilj ovoga istraživanja bio je usporediti stvarni profil lipida u bolesnika s dijabetesom tip 2 s preporukama za dislipidemiju iz dotičnih smjernica. U istraživanje je bilo uključeno 468 uzastopnih bolesnika upućenih u Ambulantu za dijabetes Sveučilišta Medeniyet u Istanbulu. Bilježena su antropometrijska mjerenja (visina, težina, opseg struka), rezultati biokemijskih pretraga (LDL kolesterol, trigliceridi, HDL kolesterol, HbA1c) i načini liječenja. Bolesnici su podijeljeni u skupine kardiovaskularnog rizika prema rizičnim čimbenicima, a doze lijeka kojom su liječeni uspoređene su s preporukama. Među 468 bolesnika 56 (12%) ih je imalo koronarnu srčanu bolest (KSB); 34% (n=19) tih bolesnika nije primalo terapiju statinima, a njihova srednja razina LDL bila je 114±29 mg/dL (2,9±0,75 mmol/L); 19% tih bolesnika primalo je visoko intenzivnu terapiju statinima (atorvastatin 40-80 mg, rosuvastatin 20 mg). Razine LDL <70 mg/dL (1,8 mmol/L) zabilježene su u samo četvero bolesnika s KSB. Četiristodvanaest bolesnika nije imalo KSB. U ovih bolesnika srednja razina LDL bila je 132±38 mg/dL (3,4±0,9 mmol/L). Razine LDL niže od 100 mg/ dL (2,5 mmol/L) zabilježene su u 80 (19%) bolesnika s LDL. Dakle, cilj liječenja sveukupno nije postignut u 82% (n=384) ispitivanih bolesnika. Zaključuje se kako je potreban snažniji pristup terapiji statinima u bolesnika s dijabetesom kako za primarnu tako i za sekundarnu prevenciju srčanožilnih bolesti.