U radu su priopćeni rezultati empirijskog istraživanja uvjeta i efekata interesa za studij i motivacije za učenje (motivi za izbor studija i motivacijski regulativni stilovi) kod hrvatskih i njemačkih studenata. Subjekti (489) istraživanja bili su studenti različitih studijskih grupa Filozofskog fakulteta u Zadru i studenti (261) različitih studijskih grupa na Sveučilištu Bundeswehra u Münchenu. Teorijski okviri istraživanja su motivacijska teorija samoodređenja (SDT) autora Decija i Ryana i münchenska teorija interesa autora Krappa, Schiefelea, Prenzela i model ličnosti (Big Five, autora Goldberga). Teorijske pretpostavke navedenih teorija posjeduju valjanost i na hrvatskim i na njemačkim sveučilištima. Utvrđene su bitne razlike između dva uzorka ispitanika i glede strukture i izraženosti motivacije za učenje i interesa za studij i glede osobitog odnosa između uvjeta (motiva izbora studija i opažene okoline za učenje) i mogućih učinaka (izbjegavanje napora, sklonost prekidu studija, zadovoljstvo studijem) interesa za studij i motivacije za učenje. Utvrđene su bitne razlike u izraženosti motivacije za učenje i interesa za studij kod hrvatskih i njemačkih studenata glede spola ispitanika i godine studija. Autori situiraju rezultate istraživanja u kontekst kulturološke valjanosti pedagoško-psiholoških teorija interesa i intrinzične motivacije, kao i u širi kontekst mogućnosti poboljšavanja kvalitete visokoškolske nastave na sveučilištima u Europi kao zajedničkom kulturalno-pedagoškom okružju.