Istraživanje je obavljeno na uzorku od 114 djece predškolske dobi starosti 6 i 7 godina s prosječnim vrijednostima tjelesne visine (TV = 123,23 cm ± 5,43) i tjelesne težine (TT = 24,53 kg ± 2,71), podijeljenih u dvije skupine i to: (E) eksperimentalnu (n = 55) koja je imala dodatni program kinezioloških aktivnosti u trajanju od 12 tjedana i (K) kontrolnu skupinu (n = 59) koja uz redovne aktivnosti iz Tjelesnog i zdravstvenog odgoja u vrtiću nije imala dodatni program kinezioloških aktivnosti. Cilj istraživanja bio je utvrđivanje latentne strukture motoričkih sposobnosti prije i poslije tretmana kinezioloških aktivnosti, te utvrđivanje podudarnosti faktorskih zasićenja. Korelacija je izvršena s pomoću Pearson-ova koeficijenta korelacije, a utvrđivanje strukture motoričkih sposobnosti izvedeno je faktorskom analizom i to metodom glavnih komponenti uz kosu promax rotaciju izoliranih glavnih komponenti. Tucker-ov indeks faktorskih zasićenja koristio se za određivanje podudarnosti izoliranih faktora. Rezultati istraživanja ukazuju na to da je na inicijalnom i na finalnom mjerenju u obje testirane skupine utvrđena dvodimenzionalna struktura motoričkih sposobnosti koju čine koordinacija i snaga, a koju je najprikladnije definirati kao jedan i to generalni motorički faktor. Kongruencije između izoliranih faktora u E i K skupini dobivenih na inicijalnom i finalnom mjerenju ukazuju na to da nema različitosti u strukturi izoliranih fakora. Zaključuje se da je motoričko funkcioniranje djece još uvijek pod dobrim dijelom mehanizma za strukturiranje kretanja, te se i nakon tretmana kinezioloških aktivnosti još uvijek radi o jednim te istim faktorima, a kvalitativne promjene u strukturi motoričkih sposobnosti ne postižu se u testiranoj dobi.