Uz temeljna ustavna načela vladavine prava i podjele vlasti, načelo kolektivne i pojedinačne ministarske odgovornosti jamac je demokratskog legitimiteta uprave, koji leži u neprekinutom lancu delegacije i odgovornosti od birača prema parlamentu, od parlamenta do ministra te od ministra kroz sve razine uprave do razine najbliže građanima. U ovom radu razmatra se ustavnopravna osnovanost demokratskog legitimiteta neovisnih regulatornih tijela, s posebnim osvrtom na načelo ministarske odgovornosti. Poredbeno se obrađuju primjeri iz europskih država, gdje neovisnost regulatornih tijela ne zadire u temeljna ustavna načela. Zaključno se nastoji utvrditi u kojoj mjeri formalno utvrđena politička neovisnost jamči takvu neovisnost u materijalnom smislu te se razmatraju neke od najutjecajnijih teorija koje o svrsi osnivanja neovisnih regulatornih tijela nudi politička znanost.