Rad predstavlja raspravu o izazovima s kojima su se autorice susrele prilikom pokušaja implementacije modela učenja zalaganjem u zajednici na kolegiju Obitelj i prevencija asocijalnih oblika ponašanja tijekom akademske 2011./2012. godine na diplomskom studiju pedagogije. Temelj za raspravu o izazovima implementacije ovog modela čine razmišljanja i iskustva studenata, voditelja udruga i mentora studenata u zajednici, nositeljice kolegija te asistentice. Iskustvima i razmišljanjima pristupilo se uz pomoć kreiranih obrazaca namijenjenih evaluaciji rada studenata i kolegija. Vrijedan okvir za razumijevanje konkretnih problema i razmišljanje o načinima njihova prevladavanja daju radovi stranih autora koji razmatraju primjere implementacije ovog modela kao i radovi domaćih autora u kojima se raspravlja o pretpostavkama i preduvjetima nužnim za uspješnu implementaciju modela. Svi sudionici uključeni u nastavu (studenti, mentori u zajednici, nositeljica kolegija i asistentica) ovaj pristup ocjenjuju korisnim, kako za primjenu stečenih znanja i vještina te razvoj novih, tako i za ispunjenje potreba zajednice, razvoj prosocijalnih stavova i odgovornosti za društvene probleme. Glavni izazovi odnose se na poteškoće oko integracije sadržaja kolegija i aktivnosti u zajednici te nedostatak potpore sveučilišta u vidu sveučilišnog centra koji bi svojim djelovanjem olakšao mnoge aktivnosti nužne za uspješnu implementaciju. Stečena iskustva u radu na kolegiju daju vrijednu priliku za promišljanje o različitim aspektima nastave u čiji razvoj treba ulagati dodatni napor kako bi integracija nastave i zalaganja u zajednici bila što kvalitetnija, a time korist za studente, zajednicu, nastavnike i sveučilište veća. Autorice drže kako promišljanja o izazovima mogu biti korisna i drugim sveučilišnim nastavnicima u traganjima za novim mogućnostima unapređenja visokoškolske nastave.