U radu su predstavljeni opći trendovi u visokoškolskom obrazovanju, te razlike u pristupu poduzetničkom obrazovanju i stjecanju poduzetničkih kompetencija na stručnim i sveučilišnim studijima poduzetničke orijentacije. Stručni studiji u Hrvatskoj posjeduju značajne stručne i obrazovne resurse koji još uvijek nisu dovoljno iskorišteni za suradnju s drugim sektorima. Programi cjeloživotnog učenja ojačali bi povezanost tih obrazovnih institucija s gospodarskim, civilnim i javnim sektorom, te učvrstili povezanost prakse, istraživanja i znanosti. Za potrebe ovog rada istraženi su primjeri dobre prakse u području pružanja kvalitetnih usluga za razvoj obiteljskog poduzetništva u obrazovnim institucijama, te predstavljeni uspješni europski i američki programi koji bi mogli poslužiti kao benchmark za buduće planiranje razvoja tih programa u Hrvatskoj. Korištene su metode pretraživanja sekundarnih izvora, provođenja ankete u vezi s potrebama obiteljskih poduzetnika, te metoda snimanja postojeće ponude takvih programa na tematskim konferencijama o obiteljskom poduzetništvu. Upućivanjem na najbolje prakse ponuđeni su modeli za definiranje novih programa, te utvrđene pretpostavke za pružanje obrazovnih programa u sklopu cjeloživotnog učenja obiteljskih poduzetnika. Svrha ovog rada je stvaranje svijesti o potrebi korištenja iskustava najboljih europskih i svjetskih praksi s ciljem podizanja kvalitete programa cjeloživotnog učenja, te sustavnog osposobljavanja predavača za kvalitetnije djelovanje u nastavi i takvim programima.