Pravila o državnim potporama EZ-a primjenjuju se u segmentu morskih luka jednako kao i u svim drugim segmentima gospodarstva. Temeljem članka 88. stavka 3. Ugovora o osnivanju Europske zajednice države članice dužne su prijaviti Komisiji sve potpore koje dodjeljuju morskim lukama, u protivnom dodijeljene državne potpore smatrat će se nezakonitima. Međutim, dodjeljivanje državnih potpora lukama ima i svoju političku dimenziju prvenstveno zbog toga što su morske luke u Europskoj uniji pretežno u vlasništvu države ili jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno jedinica lokalne samouprave, pa se luke smatraju javnim sadržajima te se na taj način opravdava veliki obujam državnih potpora koji im se dodjeljuje i koji uvelike premašuje iznose državnih potpora dodijeljenih u drugim segmentima gospodarstva. Iako je u sedamdesetim i osamdesetim godinama na razini Zajednice izrađeno više studija o dodjeli državnih potpora u lučkom sektoru nisu uslijedile posebne mjere Europske zajednice na tom području. Zelenom knjigom o morskim lukama i pomorskoj infrastrukturi iz 1997. godine Komisija uvodi načelo “korisnik plaća” analogno načelu “zagađivač plaća” u pravu zaštite okoliša kao temeljno načelo financiranja lučke infrastrukture, prema kojem korisnici luke trebaju snositi stvarne troškove lučke infrastrukture kojom se koriste. To načelo napušteno je u Komisijinom Priopćenju iz 2001. godine (tzv. Lučkom paketu) i uveden je kriterij selektivnosti kao temeljni kriterij za odlučivanje predstavlja li određena mjera u lučkom sektoru državnu potporu ili ne. Značajan dokument o politici državnih potpora Europske zajednice u lučkom sektoru je Priručnik o pravilima Europske zajednice o državnim potporama i financiranju izgradnje lučke infrastrukture koji se analizira u ovom radu kao i recentna Komisijina odluka o dopuštenosti državnih potpora za izgradnju nove luke donesena u predmetu JadeWeserPort na kojoj su utemeljena naša predviđanja o budućoj europskoj politici na području državnih potpora u segmentu morskih luka.