Cilj ove studije bio je odrediti učestalost endometralnih premalignih i malignih lezija nakon histeroskopije te identificirati antropološke čimbenike povezane s malignitetom. Retrospektivno su analizirani podaci za 3470 žena s ultrazvučnom sumnjom na submukozni miom ili endometralni polip. Svim ženama je učinjena histeroskopija kako bi se dobila precizna dijagnoza. Uzorci iz endometrija dobiveni histeroskopijom poslani su na histološku analizu. Statistička analiza učinjena je primjenom programa SPSS 20.0.0. Prosječna dob žena u studiji bila je 49,1±13,3 godine. Broj zahvata zbog uputne dijagnoze endometralnog ili submukoznog mioma značajno je porastao u šesnaestogodišnjem razdoblju trajanja studije. Značajno veći broj žena imao je benignu histopatološku dijagnozu. Histološka analiza pokazala je malignitet u 67 žena. Najmlađa i najstarija žena s malignitetom imale su 32 i 75 godina. Značajno veći broj žena s atipičnom hiperplazijom i malignitetom bio je u menopauzi. Usporediv broj žena s različitim histološkim nalazima živio je u urbanim i ruralnim sredinama. Bio je značajnije viši udio udovica s dijagnozom atipične hiperplazije ili maligne bolesti. Učestalost malignosti kod žena kojima je učinjena histeroskopija zbog ultrazvučnog nalaza mioma ili polipa bila je 1,93%. Menopauza i starija dob bile su povezane s povišenim rizikom za zloćudne bolesti, ali premaligne i maligne promjene nađene su i kod mladih i premenopauzalnih žena. Stoga se dijagnostička histeroskopija preporuča u svim dobnim skupinama.