Članak analizira osnovne crte filozofske antropologije u djelu Antonija Gramscija, ukazujući pri tom na fundamentalnu međuuvjetovanost antropologije i politike u njegovoj misli. Radi se o povezanosti koja je u Gramscijevoj misli posredovana pojmom ideologije, a koju Gramsci razvija na istome tragu kao i Labriola iako ih uvelike nadilazi. Ideologija je za Gramscija strukturalna komponenta međuljudskih odnosa. Ona upućuje na podvojenost svojstvenu čovjeku, podvojenost između njegove autoprezentacije i materijalne egzistencije. Tu podvojenost moguće je prevladati samo putem političkog djelovanja; koje je, po Gramsciju, središnja ljudska aktivnost. Pri tom je politika za Gramscija sfera proizvodnje borbe i sukoba, a čovjek suštinski političko biće, jer aktivnost transformiranja i svjesnog rukovođenja ostvaruje i realizira njegovu ‘čovječnost’.