Prirodni areal rasprostiranja vrste Branchiura sowerbyi je jugoistočna Azija, no ovaj se maločetinaš može pronaći u slatkovodnim ekosustavima diljem Europe. Čak je i prvi opis ove vrste tubificida bio izvan njegovog prirodnog areala rasprostiranja, točnije u botaničkom vrtu „Royal Botanic Society“ u Londonu. Ova vrsta danas je prisutna na svim kontinentima osim Antartike, a u Europi je zabilježena u 23 zemlje. Prisustvo ove alohtone vrste može imati još neutvrđene implikacije na zajednice slatkovodnih makroskopskih beskralježnjaka, kao i na funkcioniranje hranidbenih mreža unutar ovih zajednica. Cilj ovog rada bio je izraditi sveobuhvatan pregled distribucije ove vrste na području Hrvatske kao bazu za buduće nadziranje širenja te vrste. U Hrvatskoj je vrsta B. sowerbyi nađena prvi put 1954. godine u termalnom potoku u Varaždinu, a već sljedeće godine pronađena je u Botaničkom vrtu Sveučilišta u Zagrebu. Dosad je vrsta zabilježena na 64 različite lokacije na području Hrvatske, većinom u Panonskoj ekoregiji (ER 11), dok je u Dinaridskoj ekoregiji (ER 5) dosad zabilježena na samo dvije lokacije.