The state aid rules in the EC Treaty apply to seaports as they do to all other sectorsof the economy. Under Article 88 (3) of the EC Treaty Member states are obliged tonotify state aids in the ports sector. Aids which have not been notified are automaticallyunlawful. But state aid policy in the ports sector has also its political dimension. Thereason for that lies in the fact that the majority of ports in the EU are state-ownedand ports are seen as a public service. Because of that state intervention in ports ispresent in a greater amount than elsewhere in the economy. Although there had beensome studies of state aids in the port sector carried out on Community level in 1970sand 1980s, no specific measures had ensued. In the Green Paper on Seaports andMaritime Infrastructure the Commission proposed “a user pays” principle in the fieldof state aids in the ports sector analogous to “polluter pays” principle in environmentallaw. According to user pays principle users have to bear the real costs of the seaportinfrastructures which they are using. This principle is abandoned in CommissionCommunication from 2001 (Ports Package) and selectivity criterion is set out as theonly benchmark for deciding whether a concrete investment measure in the ports sectorconstitutes an aid or not. An important document on state aid policy in seaports sectoris Vademecum on community rules on state aid and the financing of the constructionof a seaport infrastructures which is being analysed in this paper as well as the recentCommission decision about state aid for construction of a new port in JadeWeserPortcase which is foundation for our predictions about a future common European stateaid policy in seaports sector. Pravila o državnim potporama EZ-a primjenjuju se u segmentumorskih luka jednako kao i u svim drugim segmentima gospodarstva.Temeljem članka 88. stavka 3. Ugovora o osnivanju Europske zajednicedržave članice dužne su prijaviti Komisiji sve potpore koje dodjeljujumorskim lukama, u protivnom dodijeljene državne potpore smatrat ćese nezakonitima. Međutim, dodjeljivanje državnih potpora lukama imai svoju političku dimenziju prvenstveno zbog toga što su morske lukeu Europskoj uniji pretežno u vlasništvu države ili jedinica područne(regionalne) samouprave odnosno jedinica lokalne samouprave, pase luke smatraju javnim sadržajima te se na taj način opravdavaveliki obujam državnih potpora koji im se dodjeljuje i koji uvelikepremašuje iznose državnih potpora dodijeljenih u drugim segmentimagospodarstva. Iako je u sedamdesetim i osamdesetim godinama narazini Zajednice izrađeno više studija o dodjeli državnih potpora ulučkom sektoru nisu uslijedile posebne mjere Europske zajednice natom području. Zelenom knjigom o morskim lukama i pomorskojinfrastrukturi iz 1997. godine Komisija uvodi načelo “korisnikplaća” analogno načelu “zagađivač plaća” u pravu zaštite okolišakao temeljno načelo financiranja lučke infrastrukture, prema kojemkorisnici luke trebaju snositi stvarne troškove lučke infrastrukturekojom se koriste. To načelo napušteno je u Komisijinom Priopćenjuiz 2001. godine (tzv. Lučkom paketu) i uveden je kriterij selektivnostikao temeljni kriterij za odlučivanje predstavlja li određena mjera ulučkom sektoru državnu potporu ili ne. Značajan dokument o politicidržavnih potpora Europske zajednice u lučkom sektoru je Priručnik opravilima Europske zajednice o državnim potporama i financiranjuizgradnje lučke infrastrukture koji se analizira u ovom radu kaoi recentna Komisijina odluka o dopuštenosti državnih potpora zaizgradnju nove luke donesena u predmetu JadeWeserPort na kojoj suutemeljena naša predviđanja o budućoj europskoj politici na područjudržavnih potpora u segmentu morskih luka.