Cilj istraživanja: Predstaviti naše inicijalno iskustvo s laparoskopskom pijeloplastikom u djece, procijeniti sigurnost i kratkoročni ishod. Ispitanici i metode: Retrospektivno je analizirana ...medicinska dokumentacija sve djece koja su u trogodišnjem periodu od 2019. do 2022. godine laparoskopski operirana zbog opstrukcije pijeloureteričnog vrata u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Rezultati: Ukupno desetoro djece, dobi od 10 mjeseci do 17 godina (medijan 4,3 godine) operirano je laparoskopski. Četiri djevojčice i šest dječaka. U osmero bolesnika se radilo o lijevom bubregu, a kod dvoje o desnom. Prosječni promjer pijelona je iznosio 35 mm i prosječna separatna funkcija zahvaćenog bubrega je bila 40%. Intrizična stenoza kao uzrok opstrukcije našla se kod osmero djece, a kod dvoje se radilo o aberantnim krvnim žilama za donji pol bubrega. Prosječno vrijeme trajanja operacije bilo je 190 minuta (raspon 120 – 240 min) dok je prosječno vrijeme hospitalizacije bilo 3,2 dana (raspon 2 – 6 dana). Kod dvoje djece stavljen je abdominalni dren. Nije bilo konverzije u otvoreni zahvat, kao ni intraoperativnih i ranih postoperativnih komplikacija. Peroralni unos je započet 4 – 10 sati nakon operacije. Praćenje pacijenata je bilo od 2 do 40 mjeseca (prosječno 7,8). Prosječni postoperativni promjer pijelona u djece kod kojih je prošlo više od 6
mjeseci od operacije bio je 9,5 mm. Zaključak: Laparoskopska pijeloplastika je sigurna i učinkovita metoda u liječenju djece s opstrukcijom pijeloureteričnog vrata.
Femur fractures in children can be treated with a number of operative and conservative methods. Numerous factors determine which method is optimal for a specific fracture. The aim of this research ...was to analyze distribution of femur fractures in children living in the urban communities of Zagreb and Zagreb County by localization, type and frequency of treatment methods used according to age and fracture mechanism. The research included 103 children aged up to 18 years, treated for femur fractures at the Zagreb University Hospital Centre and Zagreb Children’s Hospital. Data were collected from these institutions and a retrospective study covered the 2010-2015 period. The cause of fracture and diagnosis were coded with the help of the International Statistical Classification of Diseases and Related Health Problems. Operative treatment was applied in 55% of cases, which is contrary to previous researches. The highest incidence of femur fractures was recorded in the 0- to 4-year age groups, accounting for 49.1% of all fractures. These fractures mostly occurred due to falls and were more often treated with non-operative methods. All other age groups were mostly treated with operative methods. Coxofemoral immobilization and traction were used as non-operative methods, whereas flexible intramedullary nailing was the most frequently used operative method. The treatment depended on age, complexity of the fracture, fracture type, fragment displacement, and associated injuries. The cause was also an important factor on choosing the treatment method. Non-operative treatment was mostly used for fractures caused by falls (64.71% of cases due to falls) and operative treatment was mostly used for fractures caused by traffic accidents (79.4% of cases due to traffic accidents). It is a wide-known opinion that the best treatment for femur fractures in children is non-operative treatment. However, recent studies have shown that the use of operative methods in femur fracture treatment is growing. Our cohort of children treated during a five-year period (2010-2015) also underwent operative treatment more often than non-operative one. Two non-operative and eight operative methods were used. With such a large number of methods, it is clear that there is no unique method for all fractures. However, it is clear that the trend of using operative treatment is connected to the perennial trend of considerable sociodemographic and socioeconomic changes in urban settings such as Zagreb. Lifestyle changes directly affect the prevalence of femur fractures among children, as well as approach to treatment choice. General opinion is that most of fractures that occur at an early age can be treated with non-operative methods. Our research on femur fractures in children confirmed this rule. The youngest age group that had the highest incidence of fractures (49.1% of all fractures) was treated with non-operative methods in 75% of cases. Operative methods prevailed in other age groups. Similar results have been published by other authors. In conclusion, nearly half of all femur fractures (49.1%) occurred at a young age (0-4 years). Diaphysis fractures were most common. Most of the fractures that occurred during the 2010-2015 period were treated with operative methods, mostly in children aged 5-9 years. Out of eight different operative methods, elastic stable intramedullary osteosynthesis was most frequently used (60%). Coxofemoral immobilization and traction were used as non-operative methods.
The data on pediatric iatrogenic AVFs mostly consist of case reports and series, with largest reporting on five patients,2 so diagnosis and treatment is mostly guided by large adult series.3 One ...series that reviewed data on 1431 pediatric femoral catheterizations found five AVFs (0.3%) that were diagnosed clinically.2 The incidence has been shown to be higher with active Doppler screening after catheterization because it also identifies a fraction of AVFs that are small and close spontaneously. Covered stents, although successful in adults, are not well studied in children, for whom they are often not suitable because the stent in small children may be palpable and cause skin breakdown, patients require long-term anticoagulation, stent diameter may not secure sufficient blood flow as the limb grows, and stent thrombosis may lead to chronic ischemia and extremity length discrepancy in younger children. Because less invasive techniques used in adults have potential difficulties in children, pediatric AVFs are usually treated by open surgery with good results.
Gastroshiza je defekt trbušne stijenke kroz koji protrudiraju trbušni organi i često je udružena s drugim malformacijama. Najčešće se radi o crijevnim (tri četvrtine), rjeđe ju prate urološke, srčane ...i malformacije ekstrahepatičkog bilijarnog stabla. Duplikature žučnog mjehura u općoj populaciji su relativno rijetke i javljaju se 1 na 3000–4000. U ovom prikazu slučaja prezentirat ćemo slučaj novorođenčeta s gastroshizom udruženom s duplikaturom žučnog mjehura. Kod novorođenčeta je pronađena kompletna duplikatura žučnog mjehura s dva odvojena
duktusa cistikusa (tip 2 po Boydenu). Smjernica za postupak kod duplikature žučnog mjehura u novorođenčadi s gastroshizom nema, mi smo postupili po smjernicama za duplikaturu žučnog mjehura u općoj populaciji. Duplikature žučnog mjehura udružene s gastroshizom ne zahtijevaju aktivno kirurško liječenje ako nisu simptomatske ili ako ne postoji druga malformacija bilijarnog sustava.
Alvaradov sustav bodovanja osmišljen je radi smanjenja broja negativnih apendektomija. Rabi se u adultnoj i pedijatrijskoj populaciji, a broj negativnih apendektomija rijetko je manji od 10%. Kako ...bismo provjerili pou-zdanost metode, analizirali smo korelaciju Alvaradova sustava bodovanja i histološke dijagnoze djece apende-ktomirane zbog sumnje na akutnu upalu crvuljka. U retrospektivnoj studiji obuhvaćeno je 330-ero djece (Za-vod za dječju kirurgiju, KBC Zagreb), u razdoblju od siječnja 2014. do prosinca 2016. s kliničkom dijagnozom akutne upale crvuljka. Uključena su sva djeca neovisno o metodi apendektomije. Zbog nepotpune medicinske dokumentacije isključeno je 39-ero djece pa se u ovoj studiji analizira 291 dijete. Svaki je crvuljak postopera-tivno histološki pregledan u Zavodu za patologiju i citologiju KBC-a Zagreb i postavljena je konačna dijagno-za. U 160-ero djece preoperativno je načinjen ultrazvučni pregled trbuha te je zabilježena prisutnost ili odsut-nost znakova upale crvuljka. Od ukupno 291 histološki pregledanog crvuljka njih 35 (12%) bilo je bez znako-va upale, 44 (15,1%) bilo ih je u kataralnom stadiju upale, 153 (52,6%) flegmonozno, a 58 (19,9%) gangrenoz-no promijenjeno te je u jednog dječaka (0,3%) crvuljak bio perforiran. Srednja vrijednost (bodovnog iznosa prema Alvaradovu sustavu bodovanja) za djecu koja su imala histološki nalaz inocentnog (‘nevinog’) crvuljka i kataralne upale jest 6, za flegmonozne crvuljke 7, a gangrenozne 8. Dječak s perforiranim crvuljkom imao je zbroj bodova 6. Analizirane su osjetljivost, specifičnost i pozitivna prediktivna vrijednost kada je zbroj 7 i veći, a negativna vrijednost kada je zbroj 5 i manji. Osjetljivost Alvaradova bodovnog sustava u ispitivanoj skupini jest 68,9%, a specifičnost 52,9%. Pozitivna je prediktivna vrijednost 91,7%, a negativna 99%. Alvara-dov zbroj statistički je značajno veći u djece s flegmonoznom upalom crvuljka negoli kod onih s negativnim nalazom (p = 0,003) i kataralnom upalom (p = 0,007). Kod djece koja su imala gangrenoznu upalu crvuljka u odnosu prema inocentnim i kataralno promijenjenima također je statistički značajna razlika Alvaradova zbroja (p < 0,001). U djece s flegmonozno i gangrenozno upalno promijenjenim crvuljkom nema statistički značajne razlike Alvaradova zbroja (p = 0,054), kao ni kod histoloških dijagnoza kataralne upale i inocentnog crvuljka (p = 0,998). Od ukupnog broja apendektomirane djece u njih 160-ero (54,9%) načinjen je preoperativni ultraz-vučni pregled trbuha. Od svih ultrazvučnih nalaza njih 82 (51,2%) potvrđena su histološkom dijagnozom. Od ultrazvučnih nalaza koji nisu histološki potvrđeni bila su 64 (40%) lažno negativna i 14 (8,8%) lažno pozitiv-nih. Ultrazvučno pozitivan nalaz upalnih promjena crvuljka ima pozitivnu prediktivnu vrijednost 84,1%, a negativan nalaz 11,1%. Alvaradov sustav bodovanja u djece nije klinički pouzdan pokazatelj pozitivnih nalaza akutne upale crvuljka, ali ima visoku prediktivnu vrijednost negativnih apendektomija.
PDF
