Posljednjih godina u Crkvi u Hrvatskoj počinje se sve više uviđati nužnost novoga i sustavnijega promišljanja o procesu odgoja vjere na svim razinama. Dok se vjeronauku u školi posvećuje velika ...pažnja, dotle izostaje u potrebnoj mjeri
nastojanje oko što kvalitetnije vjerske socijalizacije u obitelji a posebice župne kateheze. Premda je dokument HBK "Župna kateheza u obnovi župne zajednice" (2000.) dao nova i po mnogočemu originalna polazišta za župnu katehezu u novim okolnostima, ne može se reći da je naišao na pravi odjek na župnim razinama, niti je o njemu prov4edena prava rasprava. U međuvremenu se mijenja evangelizacijsko-katehetska paradigma po kojoj se postaje kršćaninom, ne toliko po nasljeđu već po osobnom izboru. Raste svijest da valja poduzeti neke korake kako bi župna zajednica postajala svjesnijom svoje odgovornosti, odnosno da je i subjekt i objekt kateheze, ona koja katehezira (subjekt) i koju treba katehizirati (objekt), čime se konačno želi nadići 'stara praksa' da je kateheza nešto što se tiče uglavnom djece i mladih, a ne u prvom redu odraslih. Dakako, da bi se to moglo dogoditi potrebno je značajnije restrukturiranje župne zajednice, za što dokument HBK donosi konkretne smjernice. To pretpostavlja nužnost temeljitije pastoralno-katehetske prementalizacije, ponajprije na razini predvoditelja odnosno svećenika/župnika i svih odgovornijih za drugačije funkcioniranje procesa: kako postati i ostati kršćanin u suvremenom svijetu? To je tim potrebnije što je na djelu relativizam koji se očituje u sve većem individualizmu i indiferentizmu kao i u nekoj, teško protumačivoj, apatiji a time i u pomanjkanju volje za zalaganjem.
The indispensability of a new, more systematic consideration of the process of
religious education at all levels is lately becoming more and more obvious in the Church of Croatia. While a great ...consideration has been dedicated to religious education in schools, there is a lack of adequate endeavor to carry out the high standard religious socialization in the family, especially when it comes to parish catechesis. Although the document of the Croatian Bishops’ Conference »Parish Catechesis in the Renewal of the Parish Community« (2000) has given new, in many aspects original starting points for parish catechesis under new circumstances, we can’t say that the document has found a powerful response in parishes, nor that an appropriate debate about the document has ever taken place. In the meantime certain changes have taken place in the evangelizational – catechetic paradigm through which one becomes a Christian, not by one’s heritage but by one’s own choice.
Rad ističe nužnost stvaranja župnih struktura na temelju novih teoloških uvida i socioloških pretpostavki u kojima se može utjeloviti stvarnost Crkve kao zajedništva i poslanja. Pozivajući se na ...učiteljstvo Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i Franje, autor ističe kako je od temeljnoga značenja da konačno drugačije zaživi duh Drugog vatikanskog koncila, posebice u vidu suodgovorna bratstva, zajedništva i poslanja. Ističe potrebu svijesti o poslanju radi naviještanja odnosno prenošenja vjere, sve do misionarskoga zaokreta u pastoralu. Autor nudi nekoliko, kako ih naziva, ‘operativnih modela’ novog lika vjernika i župne zajednice. Tvrdi da je krajnje vrijeme da poraste ‘misionarska napetost’ u odnosu na distancirane i indiferentne.
In the spirit of the Second Vatican Council and on the basis of the new Code of Canon Law (1983) there has been a growing awareness of the need for radical changes in certain pastoral structures. ...This is related to the formation of special bodies, that is to say councils, which will ensure generously proportioned participation of the lay faithful in the life and work of a parish community. Except for the pastoral council, the parish economic council is also of the great importance. It would provide advice and help parish priests with the administration of the material goods. The importance of the economic council in democratic societies is increasing, for the faithful are getting more and more sensitive about the way their donations – the money given to the Church - are spent, and there is a greater need for transparency in the administration of this money. The author starts with the statement that the role of the parish economic council is highly determined by the correct interpretation of the very essence and mission of the Church.
Autor članka u svojstvu svjedoka i aktivnog sudionika događaja vezanih uz uspostavu nadbiskupije opisuje proces pripreme, organizacije i same proslave ustoličenja novog nadbiskupa metropolita i ...slavlje uspostave nove crkvene jedinice. Viktor Burić preuzima novu službu 9. svibnja u prvostolnoj crkvi svetoga Vida, a proslava uspostave nadbiskupije i metropolije održava se 10. svibnja na Trsatu. Autor detaljno opisuje djelatnost članova pripremnih odbora, program liturgijskih slavlja, sudionike slavlja itd. Sve to smješta u kontekst provedbe Drugog vatikanskog koncila u našoj Crkvi, nudeći pritom svoje kritičko eklezijalno-pastoralno razmišljanje.
Teološka se znanost, što se tiče njezina mjesta i uloge u Crkvi i u odnosu prema društvu, poslije Drugog vatikanskog koncila susrela sa zadatkom prave ‘katarze’ kako ‘ad intra’ tako i ‘ad extra’ na ...crti ‘aggiornamenta’ sveukupnog promišljanja i drugačijega djelovanja Crkve u suvremenom svijetu. Sve je to proživljavala i ova ustanova, najprije kao Visoka bogoslovska škola od 1966., potom kao Katolička teologija i konačno (1995.) kao Teologija u Rijeci - Područni studij KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, kao povijesna sljednica Filozofsko-bogoslovne škole u Senju, čiju 200. obljetnicu postojanja obilježavamo (1806.- 2006.). Treba reći da je, uza sve teškoće, uvijek bila ‘u toku’, na tragu koncilske teologije, zahvaljujući i većem dijelu vrsnih profesora. Velike su se promjene ostvarile u pokoncilskom razdoblju, a posebice nadolaskom demokratskih promjena devedesetih godina što se tiče poimanja teologije, odnosno njezina sadržaja i uloge, lika i uloge nastavnika i studenata, osobito kada su se u studij mogli uključiti i laici. Trebalo je, naime, odgovoriti na brojne izazove vremena. Imajući pred očima značajna postignuća ove ustanove, autor ukazuje na hrabrije iskorake u suočenju s nekim problemima i nužnošću preustroja, što se u prvome redu odnosi na reformu studija, odgovorniji pristup pripremi i izboru nastavničkog kadra, ali i novog pozicioniranja teologije kao znanosti i kao učilišta, posebice u najnovijoj situaciji svojevrsne marginalizacije teološkoga promišljanja s obzirom na preobrazbu crkvene i društvene prakse. Razmišljajući o budućnosti autor postavlja neka pitanja koja čekaju odgovor, posebice što se tiče mjesta i uloge školovanih laika.
U ovom izlaganju polazi se od potrebe izražene na Drugom vatikanskom saboru i današnje pastoralne situacije da sliku dušobrižnika, to jest njegovu ulogu i mjesto u Crkvi treba promišljati kako bi ...mogao autentičnije odgovoriti svojem poslanju. Slijedeći koncilsku ekleziologiju zajedništva i temeljeći se na svijesti suvremenog čovjeka o svojem dostojanstvu, otkud proizlazi i potreba djelatnije suradnje i suodgovornosti, naglasak se stavlja na širenje pojma »dušobrižnika«, odnosno pastoralnog djelatnika, od ministerijalnog svećeništva na vjernike laike, počev od vjeroučiteljske do niza drugih službi.
U sklopu razmišljanja o promjeni slike dušobrižnika naglasci se stavljaju na one uloge koje više odgovaraju programu Crkve i očekivanjima suvremenog čovjeka koji je sve osjetljiviji na odnose u Crkvi, označene podjelom na »kler-laici« i time uvjetovane odnose. Među te nove karakteristike dušobrižnika očito ide dijaloške obilježje njegova rada. Ekleziološko načelo zajedništva zahtijeva da on bude graditelj zajedništva, da okuplja vjernike, u čemu dolazi do izražaja njegova evangelizatorska služba, što danas ističe pokret nove evangelizacije. Izgradnja zajednica zahtijeva od dušobrižnika da bude animator i koordinator crkvenog života i djelovanja i, u okviru toga, promicatelj novih crkvenih laičkih zvanja. On je svjedok vjere, komunikator poruke i iskustva vjere, što ga još više osposobljava da bude duhovni terapeut ili vođa. Da bi dušobrižnik mogao izvršiti taj zadatak, on bi trebao biti čovjek ideja, znači onaj koji ima jasne vizije onoga što vodi naprijed, a što je u biti eshatološke usmjerenosti postojanja Crkve.
Posljednjih godina sve više raste uvjerenje da je rad u korist obitelji i s obiteljima prioritetan zadatak crkvenoga djelovanja. O tome svjedoče i brojni pastoralni i drugi pothvati, osobito u povodu ...trećega pastoralnog posjeta Ivana Pavla Π. Hrvatskoj, kada je snažno istaknuta pastoralna istina da je »Obitelj put Crkve i naroda«. Činjenica je da se danas obiteljski pastoral suočava sa sve većim teškoćama, tim više što je i sama obitelj sve izloženija dubokim krizama u posmodernome društvu, sve dotle da se govori o »njezinoj smrti«.
Budući da su krize i teškoće sve veće a time i obiteljski pastoralni rad sve otežaniji i s manje rezultata, autor ukazuje na opasnost odustajanja od pastoralnih pothvata te na nužnost ponovnog isticanja temeljnih istina o kršćanskom braku i obitelji, istinskog Božjeg nauma odnosno naviještanja »evanđelja o braku i obitelji«, s naglaskom na usmjerenosti sakramenta ženidbe ka spasenju drugih, u obitelji, u kršćanskoj zajednici i društvu.
Dok se naglašava potreba uočavanja svega onoga što je pozitivno ukazuje se na nužnost pristupa temeljitoj obnovi klasičnih modela rada, u vidu pomaka u cjelokupnom obiteljskom pastoralu. U tom smislu autor se kritički osvrće na aktualne postupke u radu s obiteljima i navodi više usmjerenja na crti njihovih nužnih revizija, kako bi uz ostalo bili i što prikladnija prigoda za novu evangelizaciju i katehezu.
Dakako, pritom je nužno razmišljati o iznalaženju novih načina djelovanja u kojima će obitelj sve više postajati protagonist obiteljskog pastorala u životu i djelovanju Crkve. Posebna se pažnja posvećuje formiranju tzv. obiteljskih zajednica i njihovu okupljanju, također i u kućama. One, kao specifične katehetske skupine, mogu postati kvasac obnove obitelji i župne zajednice u cjelini. Pretpostavka za novi stil rada, kako klasičnim tako i novim modelima, jest korjenita obnova župnih zajednica, počevši od stimuliranja »obiteljske svijesti«, to jest potrebe zajedničkog angažmana u pravcu spašavanja i promocije obitelji. Isto tako od posebne su važnosti i novi lik župnika koordinatora i priprema stručnih animatora odnosno voditelja obiteljskog pastorala, novog u sadržajima, metodi i žaru. Isto tako potrebna je i ponuda prikladnijih katehetskih i drugih materijala, kako za klasične tako i za nove modele rada s obiteljima.
Bischof Ćiril Kos war 20 Jahre Vorsitzender des Katechetischen Rates bei der Bischoflichen Konferenz. Der Artikel analysiert die Arbeit des Bischofs innerhalb dieser Zeit. In der Diozese Đakovo und ...Srijem ist inzwischen eine grosse Anzahl von Fachmannern in alien Gebieten, besonders aber im pastoralen und katechetischen Gebiet, herangewachsen.
