Cyber security is commonly defined as the practice of protecting computers, networks, programs and data from unauthorized access or malicious attacks that are aimed for exploitation. Hence, cyber ...security is focused primary on malicious activities prevention and protection from occurring. Prevention and protection objectives have been usually achieved by applying traditional risk assessment and management procedures. Despite these efforts it has been shown that complete security of IT systems and data is almost impossible to achieve. Namely, by increasing number and type of different cyber threats the cyber incidents are becoming inevitable. Thus, even the strong cyber security is not enough anymore. Because of that organizations need to build the cyber resilience which mainly deals with system respond and recovery after disruptive event occurring. Cyber security combined with cyber resilience opens a new perspective towards better overall security of IT systems.
Nuclear safety is aimed at preventing accidents while nuclear security is aimed at preventing intentional human acts that might cause accident in the nuclear facility. Consequently, safety is mainly ...a technical issue while security is mostly connected with intelligence. Both of them have the same goal which comprises protection of the nuclear facility, public and environment. However, safety and security in nuclear power sector have been treated separately. In recent years there is an initiative for their integration. The idea of combining safety and security is not very new but neither is straightforward to be achieved.The paper deals with some commonalities and differences between nuclear safety and nuclear security concepts and argues the roomfor their possible integration,
Komuniciranje o rizicima nije jednostavan proces u kojemu se s jedne strane nalaze kvalificirani pošiljaoci, a s druge kvalificirani primaoci informacija. To je vrlo kompleksan proces u kojemu je ...potrebno poštivati niz pravila i postupaka. Unutar komunikacijske procedure kao prvi, a time vrlo često i kao usmjeravajući čimbenik, izdvaja se prezentacija procijenjenih rizika. Kvantitativna procjena rizika i kvalitetna prezentacija rezultata te procjene potrebni su ali ne i dovoljni uvjeti za kvalitetnu komunikacijsku proceduru, a potom i za donošenje ispravne odluke.
U središte interesa ovoga rada postavljen je problem načina prezentacije procijenjenih rizika. Stav je autora kako je stručnjak (ekspert, analitičar) iz područja kvantitativne procjene rizika najpozvaniji prezentirati procijenjene rizike. U tom kontekstu najzanimljiviji je odnos stručnjak — javnost. U analizi tog odnosa naglasak se postavlja na analizu semantičkog problema. U radu se stoga sistematizira i daje pregled svih načina prezentacije rizika koji danas stoje na raspolaganju stručnjaku iz područja kvantitativne procjene rizika: analogija, numerička i grafička prezentacija rizika. Svaki od ovih načina ukratko se analizira i ističu se njihove glavne prednosti i nedostaci. Premda je vrlo teško uobličiti bilo kakvu pravilnost o tome u kojim uvjetima treba primijeniti koji način prezentacije procijenjenih rizka, autor ovog rada — kada je u pitanju prezentacija rizika javnosti — preferira analogiju, relativnu numeričku prezentaciju te kombinaciju apsolutne i relativne prezentacije, jer takav način prezentacije ponajbolje oslikava bit kvantitativne procjene rizika, a ona je u tome da procjena rizika nije samoj sebi svrha, već svoje opravdanje i puni smisao dobiva u usporedbi rizika od različitih izvora opasnosti.
Ovaj tekst u svojem većem opsegu čini nešto slobodniju obradu jednog dijela studije koju su izradili Covello i Mumpower (1985). Iz njihovog dosta obimnog rada autor je ovoga članka izdvojio i ...skraćeno opisao samo ona događanja koja smatra iznimno značajnim za raspravu o kronologiji razvoja procjene rizika. Tekst je drugačije strukturiran od izvornog, a uzeti su u obzir i neki Paustenbachovi kritički komentari na njihov rad. Analizirajući dodatnu literaturu autor članka je svoj skroman doprinos istraživanju ove teme dao u poglavljima: Igre na sreću i hazard, Osiguranje i rizici i Tehnološki razvitak, industrijske nezgode i rizici. Naime, autor članka je mišljenja kako u kronološkom pregledu razvoja procjene rizika veće značenje treba pripisati igrama na sreću i njihovom utjecaju na kasniji razvoj teorije kvantitativne procjene rizika nego su to naznačili Covello i Mumpower. Također, analizirajući razvoj osiguranja Covello i Mumpower ispuštaju registrirati utjecaj što ga je na razvoj kvantitativne procjene rizika imao koncept osiguranja koji je uveo stanoviti brodovlasnik iz Genove, o čemi izvješćuju Fullwood i Hall, 1988. Na kraju, čini se očitim kako su na uvođenje i primjenu kvantitativne procjene rizika, kao potpuno strukturirane metode, dominantan utjecaj imale velike nesreće u nuklearnim i drugim industrijskim postro¬jenjima i to zbog posljedica koje su za sobom ostavile kao i zbog izrazito negativnog publiciteta kojeg su izazvale u sredstvima javnog priopćavanja.
U radu se raspravlja o dva osnovna pristupa opasnim, tj. rizičnim pojavama. Prvi način, nazvan laičkim i najrašireniji u javnosti, osniva svoje percipiranje i prosudbe na nizu elemenata koji se ne ...zasnivaju na mjerenjima, klasifikaciji i poznavanju stvarnih dimenzija opasnih i rizičnih pojava. On se osniva na specifičnim vrijednosnim karakteristikama koje se pridaju rizicima kao kompleksnim pojavama. Nasuprot tome, ekspertna prosudba rizika osniva se na mjerljivim elementima, dozama tolerancije i povjerenju u kontrolu opasnosti mjerama tehnoloških sustava. Ekspertno shvaćanje rizik kategorizira, klasificira i određuje granice prihvatljivosti koristeći se različitim metodama. U radu se pokazuje kako navedeni oblici prosuđivanja polaze od različitih pretpostavki, od različitih vrijednosnih sklopova, a ukazuje se i na razloge međusobne netolerancije. Navode se i neke metode ekspertnog uočavanja opasnih pojava i najvažniji procesi o kojima valja voditi računa kada se razmatra tzv. laičko reagiranje na opasne pojave i stanja. U zaključnom dijelu rada ukazuje se na osnovne razloge razlikovanja laičkih i ekspertnih prosudbi rizika te na najvažnije aspekte njihova približavanja.
This publication deals with modeling of infrastructure risk. The objective, exploring different methodologies and related applications, recognized four major topics: Complex Models; Simulation ...Models; Distributional Models; and Deterministic Models. Focus is on the following issues: the state-of-the-art and practice, gaps between the arts and practices, ways to bridge the gaps, and future research directions. In the first chapter, papers can be found on Computational Nonlinear Models of Risk Assessment, Risk-Based Evaluation of Safety and Security Programs in Critical Infrastructure and Risk Assessment of Modes of Terrorist Attack. One of the papers in the chapter on Simulation Models is on Computational Models for the Simulation of Evacuations following Infrastructure Failures and Terrorist Incidents. Bayesian Belief Nets for Discrete and Continuous Variables and Development of Risk Based Software for Analysis of Power Engineering Accidents are two titles of papers in the third chapter of the book on Distributional Models. Finally, the fourth chapter on Deterministic Models focuses on Environmental Risk Ranking and more.
Odlaganje RAO čini završnu fazu u primjeni nuklearne energije i istodobno predstavlja jedno od njenih najprijepornijih pitanja.
U Republici Hrvatskoj trenutno postoji oko 53 m^3 RAO generiranog iz ...različitih industrijskih, medicinskih i znanstveno-istraživačkih djelatnosti, koji se nalazi privremeno pohranjen u odgovarajućim skladištima. Republika Hrvatska je, međutim, odgovorna i za polovinu ukupne količine RAO iz NE Krško, kojega u ovom trenutku ima oko 2.000 m^3. Rješenje se nalazi u izgradnji odlagališta RAO, koje će svojim tehničkim karakteristikama, ali i izolacijskim svojstvima lokacije jamčiti sigurnost okoliša i zdravlja ljudi kroz cjelokupno razdoblje njegovog djelovanja.
Budući da svako rješenje uključuje određene prostorne, ekološke, gospodarstvene i društvene posljedice, neobično su važni društveni aspekti izbora lokacije za odlagalište RAO. Stoga je nužno da cijeli postupak izbora lokacije bude javan, a ne samo tehnički najstručnije vođen.