Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom se dijelu na prilično širok način prezentira pitanje posvajanja, njegov smisao, značenje i njegova vrijednosna supstanca. Zatim se u drugom dijelu sasvim ...načelno govori o položaju i mjestu ove teme u naučavanju crkvenoga magisterija te onim moralnim vrednotama i načelima na kojima Crkva naročito inzistira, a koje bi nužno trebalo poštivati i na zakonodavnoj razini. U trećem dijelu analiziraju se, u svjetlu iznesenih moralnih vrednota i načela, posebni slučajevi i pitanja vezani uz praksu posvajanja. Govori se prije svega o mogućnosti, prihvatljivosti i moralnoj opravdanosti posvajanja djeteta od strane samaca („singl” osoba) i homoseksualnih parova te o još uvijek nedovršenoj raspravi posvajanja ljudskih embrija. Konačno, u završnom dijelu rada zauzima se jasan stav s obzirom na važno pitanje priopćavanja istine posvojenom djetetu.
Ovaj se članak ograničava na promatranje temeljnih značenja i funkcija stida iz jedne čisto moralnoteološke perspektive. Budući daje riječ o vrlo složenoj temi ifenomenu, autor nastoji prije svega ...definirati sam pojam stida i time barem približno naznačiti njegovu vrijednosnu i sadržajnu komponentu. Osvrće se potom na njegovo često reducirano razumijevanje tjekom povjesti, ističući posebno stalnu težnju, gotovo potrebu, da ga se s jedne strane radikalno niječe, a s druge strane neumorno afirmira Upravo ta oprečna nastojanja i stavovi prema stidu, kako u povijesti tako i danas, nukaju autora na otkrivanje njegovih temeljnih zadaća i funkcija, pitajući se pritom jesu li one zaista pozitivne ili negativne, konstruktivne ili destruktivne, na korist osobi i društvu ili su na njihovu štetu? Ambivalentnost stida i mogućnost njegova falsificiranja potiču na moralnu prosudbu onih pona.šanja koja redovito nazivamo “povredama stida”. U zakjučnom djelu rada autor se dotiče sasvim načelno i panoramski određenih pitanja i dilema koji se najčešće dovode u svezu s pojmom stida.
Having offered a short presentation of the phenomenon of pornography, in particular its common, yet ominous presence in the means of social communication, the paper focuses on the analysis of the ...relationship between pornography and sexual violence. By employing theories of family violence and especially, theories of sexual violence, the paper examines connection between pornography and sexual violence, analyses offsetting »pro et contra« views concerning this interrelation, and possible interests lying behind contrary arguments. The paper proceeds with a detailed analysis of the document issued by the Pontifical Council for Social Communications »Pornography and Violence in the Communications Media«, followed by an anthropological and ethical analysis of the relationship between pornography and sexual violence. The deceit and deception of the dilemma lies in the fact, the paper concludes, that pornography and sexual violence are not only in a causal relationship, but these are two very similar phenomena, almost the same by (their) nature and content, the result of the same mentality and culture with the same devastating effects on a person and person’s sexuality.
Nakon kratke prezentacije fenomena pornografije, osobito njegove uobičajene, ali zloslutne prisutnosti u sredstvima društvenoga priopćavanja, članak se usredotočuje na analizu odnosa između ...pornografije i seksualnoga nasilja. U članku se na temelju teorija o obiteljskom nasilju i osobito teorija o seksualnom nasilju propituje povezanost pornografije i seksualnoga nasilja, analiziraju se suprotna stajališta o njihovu međuodnosu te eventualni interesi koji stoje u pozadini različitih stajališta. Slijedi potom pomna analiza dokumenta Papinskoga vijeća za komunikacije naslovljenoga »Pornografija i nasilje u sredstvima komunikacije« te antropološka i etička analiza odnosa pornografije i seksualnoga nasilja. Prijetvornost i prijevarnost dvojbe sastoji se u činjenici, zaključak je članka, da pornografija i seksualno nasilje nisu samo u uzročno-posljedičnoj svezi, nego da su to dva vrlo slična fenomena, gotovo isti po svojoj naravi i sadržaju, da su posljedica istoga mentaliteta i kulture, s istim devastirajućim učincima na ljudsku osobu i njezinu spolnost.
Europa se posljednjih desetljeća hrva sa samom sobom. Kulturološke promjene koje su se dogodile bitno su uzdrmale njezin identitet, a poštovanje temeljnih načela i vrednota našlo se pred novim ...izazovom. Nove antropološke paradigme proizašle iz postmodernizma utjecale su na zaborav kršćanskih korijena i istina, koje su dobrim dijelom odredile smjer razvoja europske kulture. Posljedično, Europa kakvu poznajemo umire. Osnovna nakana ovog rada jest vidjeti u kakvom su odnosu umiranje
Europe i migracijska kriza. Ne govori se o smrti (i životu) kao biološkom procesu, nego o filozofsko-teološkom promatranju „umiranja“ i „oživljavanja“ svega europskoga, kršćanskoga, ljudskoga... Na temelju promatranja najvažnijih današnjih kulturoloških obilježja Europe te vjerskih istina kršćanstva i islama, posebno u poimanju života i smrti, odgovorit ćemo na pitanje jesu li migranti i izbjeglice nositelji života
ili smrti na europskom kontinentu. Čuvajući se idealiziranja imigranata
kao spasitelje Europe, ali i njihova demoniziranja kao jedinih krivaca propadanja Europe, pokušat ćemo vidjeti može li pozitivan stav prema njima pružiti bitan preduvjet za plodnu integraciju. Život ili smrt Europe ovisi o njoj samoj, a migranti i izbjeglice mogu doprinijeti jednoj i drugoj stvarnosti. Ipak, za kršćane jest obveza ljubavi, za koju ne smijemo zaboraviti da ima snagu oživljavati i mijenjati.
Europe has been wrestling with itself in recent decades. The cultural changes that have taken place have shaken its identity significantly, and adherence to fundamental principles and values has faced a new challenge. New anthropological paradigms arising from postmodernism have
influenced the oblivion of Christian roots and truths, which have largely determined the direction of the development of European culture.
Consequently, Europe as we know it is dying. The main purpose of this paper is to see the relationship between the dying of Europe and the migration crisis. It is not about death (and life) as a biological process, but more about a philosophical-theological observation of “dying “and “reviving “of all that is European, Christian, human ... On the basis of the observation of today's most important cultural features
of Europe and religious truths of Christianity and Islam, especially on
the understanding of life and death, we will answer the question of whether migrants and refugees are the bearers of life or death on the European continent. Being careful not to idealize immigrants as saviours
of Europe, but also not to demonize them as the only culprits of Europe's decline, we will try to see if a positive attitude towards them
can provide an essential precondition for fruitful integration. Europe's life or death depends on itself, and migrants and refugees can contribute to both realities. Yet for Christians there is an obligation of love, and we must not forget that it has the power to revive and change.
Migracije i migracijska kriza zaposjeda cijelu Europu. Ne samo njezin teritorij, nego njezin duh, misao i osjećaje. Europa je prisiljena promišljati, planirati, a nerijetko i strahovati. Netko je ...nepoznat i prijeteći ovdje, među nama. Netko tko straši. Jedan od okidača za njezin
hitan angažman svakako je strah od stvarnog ili mogućeg nasilja (pre)često tematiziranog u sredstvima društvenog priopćivanja. Događa se, nažalost, da strah od nasilja i nepoznatog postaje sredstvo zastrašivanja domaćeg stanovništva usmjereno protiv onih koji su potrebni možda samo razumijevanja i prihvaćanja. Stoga, osnovna nakana ovoga rada sastoji se u tome da, na temelju razumijevanja bitnih obilježja fenomena nasilja, podrobnijeg razmatranja nekih statističkih elemenata migracijske krize, naročito činjenice da su migranti i izbjeglice i počinitelji i žrtve nasilja, pokaže kako ne postoje konkretni dokazi koji bi na poseban način povezivali migracije i nasilje
u smislu značajnijeg povećanja nasilja povezanog upravo s migracijama. Migracijska kriza i 'nepoznat netko' ne rješava se manipulacijama, strahom, prijetnjom i nasiljem, nego aktualizacijom temeljnih evanđeoskih vrednota ljubavi i solidarnosti, prihvaćanja i gostoljubivosti.
Migration and the migration crisis
are taking over the whole Europe. Not just its territory, but its spirit,
thought and feelings. Europe is forced to think, plan, and often be scared.
Someone unknown and threatening is here, among us. It is someone who scares us.
One of the triggers for Europe’s urgent engagement is certainly the fear of actual
or possible violence (too) often themed in the media. Unfortunately, it happens
that the fear of violence and the unknown becomes a means of intimidating the local
population against those who need perhaps only understanding and acceptance.
Therefore, the basic purpose of this paper is to show, on the basis of understanding
the essential features of the phenomenon of violence, and on the basis of a
close rexamination of some of the statistical elements of the migration crisis,
in particular the fact that migrants are both perpetrators and victims of violence,
that there is no concrete evidence that would specifically link migration and violence
in the sense of a significant increase in migration-related violence. The
migrant crisis and the 'unknown someone' are not solved by manipulation, fear,
threat and violence, but by the actualization of the fundamental evangelical values
of love and solidarity, acceptance and hospitality.
aktualizira
pitanje odgovornog rađanja osobito onaj njegov dio koji se
odnosi na metode regulacije poroda. Ta činjenica ukazuje, s jedne
strane, na trajnu aktualnost tog načela, a s druge strane, na ...stalnu
potrebu da se njegov temeljni sadržaj i značenje, a ne samo
njegova operacionalizacija, prezentiraju na što jednostavniji i što
prihvatljiviji način, u skladu s vremenom u kojem je potrebno razumjeti
ga, prihvatiti i živjeti. Ovim se člankom želi sudjelovati u tim
nastojanjima. Rad je podijeljen na četiri dijela. U prvom dijelu ukazujemo
na aktualnost načela odgovornog rađanja i poteškoće u
razumijevanju pojmova „odgovornosti” i „rađanja”. U drugom dijelu
promišljamo pravo značenje tih pojmova, odnosno pokušavamo
razotkriti strukturu načela odgovornog rađanja i njegove bitne
elemente. Pokušaj otkrivanja pravoga značenja pojma te uočene
poteškoće u aktualnom razumijevanju odgovornog rađanja, nukaju
nas da, u trećem dijelu rada, posegnemo za „izvorima”, to jest
da otkrijemo način na koji je Drugi vatikanski koncil u pastoralnoj
konstituciji „Gaudium et spes” mislio, skicirao i navijestio to
načelo. U četvrtom dijelu rada analiziramo važne zaključke nekih
pokoncilskih dokumenata i najčešća pastoralna pitanja vezana uz
operativni dio načela odgovornog rađanja, svjesni činjenice da će
upravo metode reguliranja poroda i eventualna potreba ispovijedi
u toj materiji perpetuirati ovo pitanje u daleku budućnost.
Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom se dijelu na prilično širok način prezentira pitanje posvajanja, njegov smisao, značenje i njegova vrijednosna supstanca. Zatim se u drugom dijelu sasvim ...načelno govori o položaju i mjestu ove teme u naučavanju crkvenoga magisterija te onim moralnim vrednotama i načelima na kojima Crkva naročito inzistira, a koje bi nužno trebalo poštivati i na zakonodavnoj razini.
U trećem dijelu analiziraju se, u svjetlu iznesenih moralnih vrednota i načela, posebni slučajevi i pitanja vezani uz praksu posvajanja. Govori se prije svega o mogućnosti, prihvatljivosti i moralnoj opravdanosti posvajanja djeteta od strane samaca („singl” osoba) i homoseksualnih parova te o još uvijek nedovršenoj raspravi posvajanja ljudskih embrija. Konačno, u završnom dijelu rada zauzima se jasan stav s obzirom na važno pitanje priopćavanja istine posvojenom djetetu.
PDF
