Izvanredna revizija (revizija po dopuštenju) u hrvatskome graðanskom postupku dopuštena je samo u predmetima u kojima odluka ovisi o rješenju kakva pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene ...primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Funkcija je revizije po dopuštenju, dakle, da u povodu nje Vrhovni sud donosi važne odluke s precedentnim učinkom, koje sudovima u poistovjetivim situacijama u budućnosti služe kao vodilja. Izostanak jasnijih kriterija u praksi Vrhovnog suda za odgovor na pitanje koja su to važna pravna pitanja o kojima bi u povodu izvanredne revizije trebao odlučivati najviši sud u državi meðu glavnim je razlozima što institut revizije po dopuštenju u hrvatskom pravu dosad nije ostvario svoju funkciju. U radu je stoga riječ o prikladnim kriterijima dopuštenosti izvanredne revizije koji bi Vrhovnom sudu mogli omogućiti da odlučuje u predmetima važnima za ujednačenje sudske prakse i razvoj prava.
It is clear from the case law of Croatian courts that intentional disadvantaging the creditors (regulated in Article 202 of the Insolvency Act) is the most commonly used ground for contesting the ...legal transactions of an insolvent debtor. On this ground, all legal transactions undertaken in the suspect period of as long as ten years before the submission of the application for opening (pre-)insolvency proceedings until the opening insolvency proceedings can be contested. The authorized contester, however, in litigation has a tall order of proving not only that the debtor took action with the intent to disadvantage its creditors but also that the opponent of the contestation was aware of that intent. The debtor’s intent to disadvantage its creditors and the awareness of the opponent of the contestation are both determined on the basis of objective indications that are at the heart of the analysis of this paper. Incongruent settlement, the unequal value of consideration, unusual contractual clauses, the proximity of the insolvency debtor and the opponent of the contestation, and the debtor’s (threatening) inability to pay his debts are most often recognized in case law as indications of intentional disadvantaging the creditors of an insolvent debtor. In addition to certain objections to the normative regulation of the institute itself, especially regarding the drafting of presumptions that make it easier to prove the contester’s awareness of the debtor’s intention to disadvantage its creditors, the paper presents a critical assessment of case law that could facilitate its harmonization and serve as a guide to authorized contesters as to whether it is appropriate to engage in contestation or not.
Iz prakse je hrvatskih sudova razvidno da je namjerno oštećenje vjerovnika stečajnog dužnika (čl. 202. Stečajnog zakona) najčešće korištena osnova pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika. Po toj ...se osnovi mogu pobijati sve pravne radnje poduzete u kritičnom razdoblju od čak deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje (pred) stečajnog postupka pa sve do otvaranja stečajnog postupka. Ovlašteni pobijatelj, med strok signutim, u parnici ima nelak zadatak dokazati ne samo da je dužnik radnju poduzeo s namjerom oštećenja vjerovnika nego i da je protivnik pobijanja za tu namjeru znao. Te se subjektivne pretpostavke u postupku utvrd strok signuju na temelju objektivnih indicija koji su u središtu analize ovog rada. Kritička ocjena domaće sudske prakse mogla bi pripomoći njezinu ujednačenju te poslužiti kao putokaz ovlaštenim pobijateljima koje je
Not every decision of the appellate court varying the first instance judgement which comes as an unpleasant surprise to either party necessarily constitutes what is known as a surprise judgment ...(German: Überraschungsurteil). On the contrary, a surprise judgment should only be a rare, undesired exception. A varying judgment may be considered a surprised judgment only if the appellate court changed the legal classification of the case from that in the original case into one that a diligent party could not reasonably have foreseen. Also, a surprise judgment would also refer to cases in which the appellate court based its ruling on facts and evidence on which the parties had not been given a reasonable opportunity to comment. Surprise judgments are prohibited as they are in conflict with the postulates of fair trial. According to the case of law of the European Court of Human Rights, each party must be given a reasonable opportunity to comment on all relevant aspects of the case, not only in respect of evidence, but also in respect of the legal issues, i.e. an opportunity to participate effectively in the proceedings. It is to be emphasised that this also refers to legal arguments raised ex officio by the court. The principle iura novit curia cannot be an excuse for not allowing the parties to participate in a debate concerning the legal issues. However, this is not to say that the court should necessarily declare its legal positions to the parties. This duty exists only as an exception; for instance, in order to inform the parties of its intention to deviate from the case law or legal positions announced expressly or implicitly, or in legally intricate cases or cases involving issues with no relevant case law. The point is that the legal reasoning of the court must be reasonably foreseeable in view of the arguments which had been raised during the course of the proceedings by the opposing parties or by the court itself. Certainly, a party to civil proceedings is expected to display due diligence him/herself in that regard. If the legal classification of the case could not have been foreseen by the party as a diligent party, it constitutes a surprise judgment. If legal arguments which had been pursued by the court could not be regarded as substantially different from the observations submitted by the parties during the course of the proceedings, there is no breach of the adversarial principle. These postulates of fair trial refer to all courts, not only appellate ones, but the prohibition of surprise judgments bears special significance in the context of varying judgments of appellate courts considering their immediate effect of rendering the matter res iudicata. The Supreme Court should by all means allow a second appeal against a varying judgment of an appellate court which constitutes a surprise judgment, and if it should fail to provide a remedy to the surprised party, a remedy should invariably be provided by the Constitutional Court or the European Court of Human Rights.
Nije svaka preinačujuća presuda žalbenog suda koja svojim sadržajem neugodno iznenadi koju od stranaka ujedno i presuda iznenaðenja (njemački Überraschungsurteil). Štoviše, trebala bi biti riječ o ...neželjenoj iznimci. Preinačujuća bi presuda bila presuda iznenaðenja ako bi je žalbeni sud donio na temelju pravne ocjene spora bitno različite od one o kojoj se u postupku raspravljalo, a koju ni savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti. Isto tako, o presudi bi iznenaðenja bila riječ ako bi je žalbeni sud zasnovao na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije bila pružena razumna mogućnost da se o njima izjasne. Presuda je iznenaðenja zabranjena jer je u protivnosti s postulatima pravičnog postupka. Zato bi protiv preinačujuće presude žalbenog suda koja je ujedno i presuda iznenaðenja Vrhovni sud u povodu prijedloga svakako trebao dopustiti reviziju, a iznenaðenoj bi stranci pravnu zaštitu, ako bi to propustio učiniti revizijski sud, trebali pružiti Ustavni sud i Europski sud za ljudska prava.
Hrvatski javni bilježnici, kada izdaju rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ne mogu se smatrati sudom u smislu Uredbe br. 805/2004 ni Uredbe Bruxelles I bis, odlučio je Sud EU-a u ...predmetima Zulfikarpašić i Pula parking u povodu dvaju zahtjeva za prethodnu odluku hrvatskih sudova. Postupak izdavanja javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, naime, nije kontradiktoran, a načelo uzajamna povjerenja u sudovanje u Uniji iziskuje da odluke, čija se ovrha traži u državi članici različitoj od države podrijetla, donosi neovisno i nepristrano tijelo u postupku inter partes. Nakon analize argumentacije Suda EU-a u tim odlukama, u ovom se radu razmatraju neke od implikacija koje one imaju ne samo za konkretne predmete u kojima je zahtjev za prethodnu odluku postavljen nego i za uređenje hrvatskoga građanskog postupovnog prava u cjelini.
Pobojnost besplatnih pravnih radnji stečajnog dužnika Bilić, Antun; Bratković, Marko
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci/Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,
01/2022, Letnik:
43, Številka:
3
Journal Article, Web Resource
Odprti dostop
Besplatne pravne radnje stečajnog dužnika u načelu su pobojne jer interesiprotivnika pobijanja koji je bez naknade ili uz neznatnu naknadu stekao dioimovine stečajnog dužnika moraju ustuknuti pred ...kolektivnim interesomstečajnih vjerovnika na ujednačeno namirenje. Stečajnim zakonom (čl. 203.)predviđena je i posebna osnova za pobijanje besplatnih pravnih radnjipoduzetih u kritičnom razdoblju započetom četiri godine prije podnošenjaprijedloga za otvaranje (pred)stečajnog postupka i okončanom otvaranjemstečajnog postupka. Ovlašteni pobijatelj pritom ne mora dokazivati nikakvesubjektivne pretpostavke na strani stečajnog dužnika ni protivnika pobijanja.Pri razlikovanju besplatnih od naplatnih radnji valja poći od toga da je onaplatnoj radnji riječ ako je protivnik pobijanja učinio ili se obvezao učinitiimovinski izdatak odgovarajuće vrijednosti i ako između tog izdatka i radnjestečajnog dužnika postoji kauzalna veza. Ako bilo kojoj od tih pretpostavakanije udovoljeno, riječ je o besplatnoj pravnoj radnji. Ako je stečajni dužnik bioosigurao tražbinu vjerovnika prema trećoj osobi i za to nije primio naknadu,to je osiguranje ipak naplatno uz uvjet da se vjerovnik trećoj osobi obvezaoučiniti kakav imovinski izdatak. I za pobijene besplatne pravne radnje – usprkoszbunjujućim odredbama nekritički preuzetim iz njemačkog prava – vrijede općapravila da je pobijena pravna radnja bez učinka prema stečajnoj masi i da jeprotivnik pobijanja dužan vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečenena temelju pobijene radnje.
Transactions at an undervalue of an insolvent debtor are, in principle, contestablebecause the interests of the opponent of the contestation, who acquired a part ofthe assets from the insolvency estate without consideration or with insignificantconsideration, must take the back seat to the collective interest of insolvency creditorsin equitable debt collection. The Insolvency Act (Article 203) provides a specialbasis for contesting transactions at an undervalue undertaken in the suspect periodcounting from four years prior to filing for (pre-)bankruptcy proceedings up to theopening of the insolvency proceedings. An authorized contester does not have toprove any subjective elements on the part of an insolvent debtor or the opponent ofthe contestation. When distinguishing transactions carried out at an undervalue fromthose performed for consideration, the consideration was provided if the opponent ofthe contestation incurred or undertook to incur any kind of expense of an appropriatevalue and if that expense is causally linked to the transaction of an insolvent debtor. Ifany of these requirements are not met, the transaction is at an undervalue. If the debtorsecured a claim of a creditor towards a third party without receiving consideration,such transaction is still not without consideration provided that the creditor gave acorresponding consideration to the third party (e.g. by granting a loan). Contestedtransactions – despite certain confusing provisions– are subject to the general rule thatthe contested transaction has no effect on the insolvency estate and that the opponentof the contestation must restitute to the insolvency estate any benefits derived fromthe contested transaction.
Ovrha na temelju vjerodostojne isprave u Sloveniji je 2008. godine sustavno reorganizirana. Ispostavilo se, naime, da upravo ona generira velik dio zaostataka na slovenskim sudovima. Novoustrojeni ...Centralni oddelek za verodostojno listino (COVL) postao je isključivo nadležan za izdavanje rješenja o ovrsi. Sam je postupak elektronificiran i normativno revidiran, a u šestogodišnjoj se praksi pokazalo da je time postao brži i jednostavniji. Na marginama prikaza slovenskih iskustava i kvantitativne analize uspješnosti provedene reforme izneseni su i komparativni podatci za Hrvatsku kao poticaj promišljanjima hrvatskoga zakonodavca.
PDF
