Osobe s invaliditetom sposobne su za zapošljavanje, ali ih poslodavci ne zapošljavaju dovoljno. Te činjenice znatno utječu na njihovu kvalitetu života, kao i na samopercepciju osobe. Načelo ...supsidijarnosti u sklopu primijenjene bioetike može izazvati pomake na društvenoj razini i pomoći u rješavanju tog problema. Demografski su čimbenici poražavajući za kvalitetu života i rada osoba s invaliditetom. Negativni učinci krize morala u društvu upućuju na nesklad između materijalnog i duhovnog, moralnog i prevladavajućeg vrijednosnog sustava društva i pogađaju najranjivije skupine, a to su osobe s invaliditetom, i to u njihovu školovanju, radu i osobnom životu. Zajednička sinergija bioetike kao sveobuhvatnog teorijskog korektiva i učinkovite prakse jest putovanje prema autonomiji osobe s invaliditetom. Javnost mora pomoći i dopustiti osobama s invaliditetom da budu percipirane kao ravnopravni članovi društva. Pozitivan ishod nije ostvariv bez primjene načela supsidijarnosti.
Opisuje se pregled bioetičkih perspektiva postpartalnog razdoblja kod žena i roditeljstvo kao najčešći oblik generativnosti,motivi koji potiču na roditeljstvo te posljedice koje mogu nastati ukoliko ...se ne zadovolje ljudski i profesionalni čimbenici tijekom postpartalnog razdoblja. Opisuje se i prilagodba na razdoblje majčinstva. Glavni je cilj rada opisati bioetičke perspektive medicinskih sestara koje rade sa ženama u postpartalnom razdoblju, ključne čimbenike tog fenomena i kakav utjecaj na to mogu imati medicinske sestre kao članovi u interdisciplinarnom zdravstvenom timu. Rad je podijeljen na pet dijelova. Prvi je uvod u kojem su ukratko opisani čimbenici odluke o roditeljstvu. Drugi dio sadržava gledišta i odrednice suvremene kulture na roditeljstvo te objašnjenja i najčešće proturječnosti kod majčinstva u postpartalnom razdoblju. Treći dio govori o moralnim dimenzijama prakse medicinskih sestara s naglaskom na empatijsku kategoriju i etiku kao temeljna polazišta struke. Poseban naglasak stavljen je na problematiku razvoja društva i zajednice i kako isto utječe na promjene i generiranje novih spoznaja u bioetičkom pristupu, posebice u obiteljskom sestrinstvu. Četvrti dio objašnjava aspekte izostanaka humanih i etičkih zahtjeva koji mogu imati posljedice na razvoj djeteta, interakcijski odnos privrženosti majke i djeteta te narušenost obiteljskih odnosa. Peti dio uključuje opis prijedloga implementacija budućih rješenja.
Viktor Frankl utemeljitelj je logoterapije. Logoterapija se definira kao liječenje smislom. Liječenje smislom na prvi pogled djeluje neprimjenjivo kada je u pitanju proces primjene tradicionalnih ...metoda liječenja, pogotovo kada su u pitanju komplicirani dugotrajni medicinski zahvati, Međutim, u sklopu psihološke ili psihijatrijske pomoći oboljelom može se smatrati dijelom liječenja. Psihijatrijski postupci, osim liječenja medikamentima, odnose se i na grupne i individualne terapije kojima je cilj osnažiti bolesnika u osvještavanju i prihvaćanju problema. Logoterapijski pristup može zatvoriti ovaj krug pomažući oboljelom ne samo da prepozna i prihvati problem, nego i da ponovno pronađe smisao života. Gubitak smisla i perspektive Frankl spominje kao uzrok mnogih današnjih bolesti. Besciljnost, očaj i bezvoljnost glavne su emocije s kojima se susreću bolesnici suočeni s teškim dijagnozama. Svaki je bolesnik osoba biološke, socijalne, duhovne i psihičke dimenzije. Cjeloviti pristup liječenju trebao bi uključivati djelovanje na sve osobne aspekte. Prije nego što bolesnik razvije psihološki sindrom uzrokovan suočavanjem s teškim bolestima ili neminovnim ishodima, kada mu je potrebno stručno medicinsko psihijatrijsko liječenje, potrebno je pružiti mu pomoć na svim dimenzijama života. U tome smjeru treba pripremati i medicinsko osoblje koje je u stalnom kontaktu s oboljelim, jer su upravo oni prvi i posljednji u interakciji s bolesnikom te se na njih prenosi najveća odgovornost u cjelovitom pristupu bolesniku kao osobi.
Glavno je obilježje iskrenog i zrelog prijateljstva zajedništvo. Iako je još Aristotel rekao da nitko ne bi odabrao život bez prijatelja iz brojnih razloga, danas ta tvrdnja nije ništa manje ...istinita. U procesu humaniziranja medicine jačanje prijateljstva kao vrline nasuprot jakom prodoru tehnologije poticajni je oblik razvoja vlastite osobnosti. Osim kompetencija znanja i vještina struke, medicinska je sestra kvalitetni procjenitelj procesa zdravstvene njege, edukator, provoditelj istraživanja i uspješni komunikator. Uspjeh ne ovisi samo o tehničkom napretku struke nego i o zajedničkom cilju svih zdravstvenih profesija, a to je ozdravljenje bolesnika. Opseg djelovanja svih članova tima ovisi o ostvarivanju temeljnih moralnih vrednota kao što su: pravednost, istina, časnost, mudrost, ljubav, strpljivost, skromnost, brižnost, suosjećajnost, ljudska toplina i prijateljstvo. Prema Aristotelu, fenomeni i značajke prijateljstva kao što su: dobrohotnost, uzajamnost, stalnost ili vjernost, jakost i zajedništvo žele potaknuti svaku osobu na poštivanje vrijednosti drugih osoba. Promišljanja u tekstu koji slijedi prikazat će kratki životni put Aristotela, gdje je značajno da je uvijek bio vođen težnjom za znanjem. Sadržaj njegovih spisa dokaz je enciklopedijskog znanja i velike svestranosti. Središnji dio teksta prikazat će neke filozofe koji su se bavili tom temom u svrhu isticanja i približavanja vrijednosti prijateljstva. Glavna analiza međuljudskih odnosa iznjedrena je iz VIII. i IX. knjige Aristotelove Nikomahove etike. U ovom radu ona ima zadatak humanizacije sestrinstva. Zaključak bi trebao opravdati hipotezu: ako je čovjek (medicinska sestra) pravi prijatelj i djeluje po naravi benevolentne ljubavi, intervencija pravde nije potrebna.
Pripravnički staž u zdravstvu je reguliran Pravilnikom o pripravničkom stažu zdravstvenih radnika. Jedna je od mjera Hrvatskog zavoda za poticanje zapošljavanja pripravnika u zdravstvu „stručno ...osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa”.
Cilj je ovog istraživanja istražiti stavove o pripravničkom stažu te utvrditi postoji li statistički značajna razlika u stavovima trenutačno zaposlenih medicinskih sestara/tehničara te onih koji trenutačno obavljaju pripravnički staž.
Istraživanje se provodilo putem interneta, anonimnim anketama s 10 pitanja, od toga osam pitanja s ponuđenim odgovorima te dva pitanja otvorenog tipa. Ukupno se odazvalo 306 ispitanika, od toga su 232 medicinske sestre / medicinska tehničara te 49 medicinskih sestara/tehničara pripravnika. Na pitanje smatraju li pripravnički staž potrebnim u zdravstvu 98,4 % ispitanika odgovorilo je pozitivno, pri čemu većina pripravnika (75,3 %) smatra da su potrebne izmjene pripravničkog staža. Rezultati hi-kvadrat testa govore u prilog tome da u odgovorima na pet pitanja postoje statistički značajne razlike u stavovima zaposlenih i pripravnika. Pripravnici su znanje o pripravničkom stažu ocijenili lošijim u odnosu na zaposlenike u zdravstvu i u drugim sustavima. Pripravnike pripravnički staž asocira na iskorištavanje, dok zaposlene osobe navode da ih asocira na osposobljavanje za samostalan rad. Većina zaposlenih u zdravstvu željela bi da njima bliska osoba ima pravo/obvezu odraditi pripravnički staž.
Analizom rezultata stavova prema pripravničkom stažu utvrđena je statistički značajna razlika među zaposlenicima i pripravnicima. Smatra se da velika odgovornost u osposobljavanju mladih prelazi na poslodavce koji bi trebali osigurati adekvatne edukacije i stalna praćenja novih radnika.
PDF
