Autor raspravlja o izvornom položaju Duknovićeva kipa sv. Ivana Evanđelista, koji se nalazi u kapeli bl. Ivana Trogirskog, smještajući ga u kasno razdoblje kipareva života. Nakon povratka iz Ugarske, ...u zadnjim decenijama života, Duknović radi seriju izvrsnih kiparskih ostvarenja u Trogiru, Veneciji
i Ankoni. Septum kora trogirske katedrale, demontiran 1731., bio je jedan od trogirskih renesansnih projekata na kojem je radio Nikola Firentinac, ali i Ivan Duknović, koji je nakon smrti Firentinca preuzeo njegove trogirske poslove.
Literarni predložak za gradnju Hektorovićeva Tvrdalja jest opis vile u Cassinu Marka Terencija Varona u djelu De re rustica. Avijarij, kunićnjak ribnjak, te njen precizno opisan triklinij i musaeum s ...natpisima, izgradio je Hektorović, arhitekt , na svom posjedu u Starom Gradu na Hvaru. To potvrđuje i ukrašavanje vile natpisima uklesanima u kamenu, što je doslovna primjena Terencijeva naputka. Kako je Tvrdalj sagrađen arheološkim ostacima antičke vile, načinom kojim su građeni zidovi toga doba, uz doslovnu primjenu opisa i funkcija što ih donosi rimski pisac, stječe se dojam kako je gradnja Tvrdalja više od podizanja ljetnikovca; ona je pokušaj cjelovite restauracije antičke vile. Istodobno to je djelo, umjesto poganskim idealima suvremenika, prožeto kršćanskom kontemplacijom raja nadahnutom Danteom i drugim velikim uzorima kojima se divio.
Autor donosi pregled dviju obnova kapele Sv. Anastazija, prvu iz 1974. godine i drugu, upravo dovršenu, započetu 2015., te donosi program prezentacije temeljen na dosadašnjim iskustvima uključujući ...zahvate na obje kapele (sv. Staša i sv. Dujma) u dvadesetom stoljeću.
Dokument iz Vatikanskog arhiva dovodi u vezu svjetovnu gradsku vlast prve polovice 15. st. sa splitskim nadbiskupom Petrom Diškovićem i neizravno može pomoći u datiranju početka gradnje sjevernog ...krila Kneževa dvora i gradske lože. Gradnja kapele sv. Dujma izravno je povezana s gradnjom sklopa Kneževa dvora i kasnijom gradnjom kapele sv. Staša. Ideja je postojala i prije mletačkog zauzeća Splita kada je nadbiskup Dišković 1409. primio novac od Hrvojeve žene Jelene za gradnju rake sv. Dujma. Njegov dolazak na čelo splitske crkve 1420. mletačka je politika kojom se zaobišlo izbjeglog biskupa Dujma de Judicibusa. Obnova kapele sv. Dujma započinje 1422. donacijom još jedne Splićanke Urše de Andreis, a završava 1427. Gradnja Kneževe palače, njezina istočnog krila s gradskom vijećnicom započela je neposredno nakon ljeta 1426., a provodio ju je Bonino Milanac paralelno s dovršavanjem kapele.
U tekstu o obnovi crkve sv. Bartula u Kaštel Štafiliću autor raspravlja o reutilizaciji dijelova mramornih oltarskih pregrada ranosrednjovjekovnih crkava. Plutej 9. stoljeća neke predromaničke ...oltarne pregrade ugrađen je kao mramorna menza oltara. Slični slučajevi obnove oltara s ugradnjom predromaničkih pluteja otkriveni su kod nedavne obnove sv. Andrije i sv. Tudora na Čiovu i pripadaju vremenu obnove zapuštenih poljskih crkava u 17. stoljeća.
Kroz analizu novootkrivene rozete trogirske prvostolnice,
s natpisom operarija Petra Dujmovog Cege, autor donosi nove spoznaje o pregradnji trogirske katedrale početkom XIV. stoljeća u gotičku
...građevinu. Rozeta je s pročelja crkve u XV. stoljeću ugrađena u njezin začeljni zid nakon mletačkog bombardiranja grada.
Poseban fenomen na Braču predstavljaju samostani koje su sagradili
glagoljaški pustinjaci iz Poljica čije su zajednice tu molile
i radile od 16. do 60-ih godina 20. st. Ova preobrazba divljine
u ...kultivirani krajolik daje poseban pečat jedinstvenom okolišu
nastalom sjedinjavanjem uglavnom nenastanjene južne obale
Brača s pastirskim planinskim dijelom otoka. Pustinja Blaca nisu
samo iznimno vrijedan kulturni spomenik, ona su apsolutna točka
u prostoru, središte cjelovitog i zaokruženog eko-sustava kojem
pripadaju obrađena samostanska polja i imanja, te pastirski zaselci
s pašnjacima razasutim podno Vidove gore. Pustinjački samostan
bio je upravno i kulturno središte tog mikrosvijeta s izgrađenom
infrastrukturom. Zaštićeni prostor blatačkog kompleksa trebao bi
se tretirati kao svojevrstan hortus conclusus koji ponovnim kultiviranjem onog što je nekoć bilo obrađeno ne mora izgubiti svojstva prirodnog prostora. U dobro izbalansiranom omjeru divljeg i obrađenog može se sačuvati izvorna ljepota netaknute prirode.
