Najprije se rabio oblik Petriš, ali su se prilikom četiristote obljetnice rođenja 1929. počeli rabiti razni oblici, a između njih i Petrić. Idućih godina su se rabili razni oblici prezimena tog ...filozofa. Kad je otkriveno da tog filozofa Dominis 1624. naziva Petrišević, počeo se zaslugom Krune Krstića rabiti taj oblik, najprije u izdanjima Leksikografskog zavoda a onda i drugdje u Hrvatskoj, ali su ga u Beogradu dosljedno nazivali Petrić. G. 1964. utemeljen je u Zagrebu Ogranak Odjeljenja za filozofiju Instituta društvenih nauka u Beogradu. Zadatak Ogranka bio je uz ostalo istraživati hrvatsku filozofsku baštinu u sklopu projekta historije filozofije naroda Jugoslavije. Isti zadatak ostao je i kad je Ogranak postao Institut za filozofiju. Radi ujednačenosti na zajedničkom projektu taj se filozof počeo i u toj ustanovi u Zagrebu nazivati Petrić kao u Beogradu. Posljednjih deset godina na temelju brojnih arhivskih i filoloških dokaza počeo se izvan te ustanove sve više rabiti oblik Petriš, ali usprkos tomu neki su autori i dalje ustrajali na neznanstvenome izmišljenom obliku Petrić. Kako oblik Petrić nije ničim potvrđen, stranci zaključuju da niti ne znamo kako se u hrvatskom obliku nazivao taj filozof, pa zbog toga dolazi i do pogrješne predodžbe o njegovoj nacionalnoj pripadnosti.
Initially, only the form Petris was used, but on the occasion of the 400th anniversary of his birth in 1929, various other forms came into use, among which was the form Petric. In the following ...years, the usage of various forms of the philosopher's surname continued. When it was discovered that Dominis had called him Petrisevic in 1624, this form spread quickly, mainly because of Kruno Krstic, and it was first used in the publications of the Miroslav Krleza Lexicographic Institute and was followed by usage elsewhere in Croatia as well. In Belgrade the form Petric was used consistently. In 1964, Belgrade's Institute of Social Sciences founded a branch of its Department of Philosophy in Zagreb. The key task of the branch was, among other things, to engage in research on Croatian philosophical heritage as part of a project on the history of the philosophy of the Yugoslav peoples. The task remained the same even after the branch was renamed into the Institute of Philosophy. For the sake of making work on the common project easier, the name Petric soon prevailed in Zagreb as well. In the last ten years, based on many archival and philological sources, the name Petris has begun to appear in usage outside the Institute of Philosophy, despite the fact that some authors still persist in using the nonscientific fabricated form Petric. Since the form Petric has never been verified, foreign scholars assume that we do not know the Croatian name of the philosopher, hence the misperception of his ethnicity. Adapted from the source document
The work contains a systematic presentation of the life and work of Daniel Uvanović. The first, to be presented is a survey of the up-till-now published texts about Uvanović, which describe him as a ...journalistic-scientific publicist and a scientist. The information about him has been collected by means of the systematic research of the intact archival materials. It is the matter of the data from the Archives of the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb, archival materials of the Croatian Journalists’ Association, Croatian National Archives and the National Achieves in Zagreb. The texts and polemics of Uvanović are presented in Hrvatska Straža, dealing with scientific issues. His philosophic attitudes have been specially described; as for instance, the principles of causality and free will and the attitudes exposed in his articles in various journals. At the end, there is published the first attempt of completing his authorial bibliography.
U radu se razmatra uporaba nekih filozofskih naziva na latinskom jeziku u 12. stoljeću, posebno naziva essentia i habitudo u djelu Hermana Dalmatina De essentiis. Hermanova uporaba tih naziva ...uspoređuje se s njihovom uporabom u Boetijevim djelima. Istaknuto je da u djelu Pseudo-Bede nazivi essentia i existentia imaju isto značenje, a da je tako i u filozofskoj literaturi 12. stoljeća. U radu je pokazano na koji način treba postupiti kod uporabe tih naziva
u suvremenim prijevodima latinskih filozofskih tekstova iz 12. stoljeća. Posebno je istaknuto da filozofski nazivi koji se rabe u 12. stoljeću nemaju isto značenje kao oni koje rabi Toma
Akvinski u 13. stoljeću.
Najprije se rabio oblik Petriš, ali su se prilikom četiristote obljetnice rođenja 1929. počeli rabiti razni oblici, a između njih i Petrić. Idućih godina su se rabili razni oblici prezimena tog ...filozofa. Kad je otkriveno da tog filozofa Dominis 1624. naziva Petrišević, počeo se zaslugom Krune Krstića rabiti taj oblik, najprije u izdanjima Leksikografskog zavoda a onda i drugdje u Hrvatskoj, ali su ga u Beogradu dosljedno nazivali Petrić. G. 1964. utemeljen je u Zagrebu Ogranak Odjeljenja za filozofiju Instituta društvenih nauka u Beogradu. Zadatak Ogranka bio je uz ostalo istraživati hrvatsku filozofsku baštinu u sklopu projekta historije filozofije naroda Jugoslavije. Isti zadatak ostao je i kad je Ogranak postao Institut za filozofiju. Radi ujednačenosti na zajedničkom projektu taj se filozof počeo i u toj ustanovi u Zagrebu nazivati Petrić kao u Beogradu. Posljednjih deset godina na temelju brojnih arhivskih i filoloških dokaza počeo se izvan te ustanove sve više rabiti oblik Petriš, ali usprkos tomu neki su autori i dalje ustrajali na neznanstvenome izmišljenom obliku Petrić. Kako oblik Petrić nije ničim potvrđen, stranci zaključuju da niti ne znamo kako se u hrvatskom obliku nazivao taj filozof, pa zbog toga dolazi i do pogrješne predodžbe o njegovoj nacionalnoj pripadnosti.
God. 1747. Zanchi je preveo na latinski jezik raspravu francuskog isusovca Noëla Regnaulta u kojoj se Regnault, zastupajući Descartesovu prirodnu filozofiju, suprotstavio Voltaireovoj knjizi o ...Newtonovoj fizici. Mnogi Regnaultovi stavovi mogu se prepoznati u Zanchijevim udžbenicima iz prirodne filozofije koji su objavljivani već od godine 1748. Zanchijev udžbenik Philosophia mentis et sensuum, koji je objavljen 1750. kao prošireni tekst ranije objavljenih udžbenika, pokazuje da je on slijedio metodološki pristup prirodnoj filozofiji koji je uveo isusovački profesor u Collegium romanum Giovan Battista Tolomei, a to znači obraćanje pozornosti motrenjima i pokusu, kao i iznošenje novijih prirodnofilozofskih stavova. Iako se Zanchi dosta priklanja Descartesu, on se u pojedinim pitanjima i dosta udaljuje od njega, pa tako ne podržava ni njegov pojam vrtloga. Ne prihvaća ni neke temeljne stavove Newtonove fizike. Posebno odbacuje Newtonov pojam privlačnosti smatrajući da se u njemu krije pojam skrovite sile (virtus occulta). Zanchi smatra da se ne može uvesti pojam prirodnih zakona umjesto prvih metafizičkih uzroka a, protivno Newtonu, drži da se takvi uzroci moraju uvesti u prirodnu filozofiju. Iznosi svoju teoriju gibanja prema dolje koja koristi pojam etera, ali se znatno razlikuje od Descartesove teorije vrtloga. Tu Zanchijevu teoriju nisu prihvaćali njegovi suvremenici. Odbacio je Ptolemejev geocentrični sustav kao protivan fizici i astronomiji. Sustav Tycha Brahea smatrao je kompliciranim, a Kopernikov sustav podržavao je kao pretpostavku, ali ne i kao tezu. Zanchi se u svojim stavovima znatno udaljio od Aristotela i podržavao mnoge novije znanstvene rezultate. Zbog svog suvremenijeg pristupa u nastavi prirodne filozofije imao je važnu ulogu na bečkom sveučilištu sredinom 18. stoljeća.
U radu se analizira Bedekovićev tekst Exercitatio philosophica in primam Newtoni regulam koji je tiskan u Zagrebu godine 1758. i uvezan zajedno s tezama koje je Bedeković zadao svom studentu Adamu ...Mikuliću. U tom tekstu riječ je o Newtonovom pravilu o pretpostavkama i uzrocima u fizici. Pristaša toga Newtonova pravila zalaže se da se pretpostavke i uzroci izbace iz fizikalnih razmatranja kao potpuno nepotrebni i da se obrati pozornost samo na prirodne pojave, dok protivnik smatra da je uvođenje pretpostavaka i uzroka korisno za fiziku. Bedeković u skladu s argumentima engleskog znanstvenika Benjamina Martina drži da se pretpostavke uz određene uvjete mogu oprezno uvesti, ali nikako na način kako su se uvodili uzroci u nekim prirodnim filozofijama. U toj raspravi je dakle Bedekoviću bila namjera da suprotstavi diskutante u svezi s pitanjem pretpostavke i uzroka, a ne da suprotstavi Newtonovu prirodnu filozofiju i neku drugu prirodnu filozofiju, pogotovo ne aristotelizam. Prolegomena udžbenika iz fizike koji je godine 1756. objavio u Trnavi Andrej Jaslinský, a u kojoj suprotstavlja pristaše i protivnike uvođenja pretpostavaka u fiziku, bila je Bedekoviću poticaj da napiše svoju raspravu. Teze koje je Bedeković sastavio za obranu na isusovačkoj akademiji u Zagrebu godine 1758. izrađene su također na temelju udžbenika A. Jaslinskog. Bedeković je preveo Bakerovu knjigu o nesigurnosti znanja na latinski jezik, a tvrdnju o nesigurnosti znanja iskoristio je i u svom tekstu o prvom Newtonovom pravilu. Bedekovićevi prirodnofilozofski stavovi pretežito su u skladu s Descartesovom prirodnom filozofijom i atomizmom i više ne sadrže nikakve tragove aristotelizma. Njegova izvorna rasprava o prvom Newtonovom pravilu i prijevod Bakerove knjige o nesigurnosti znanja vrlo su vjerojatno bile podloga za diskusije na isusovačkoj akademiji u Zagrebu godine 1758. i 1759. Te su diskusije bile pak odraz rasprava o nekim jako aktualnim prirodnofilozofskim i znanstvenim pitanjima koje su se tada vodile u znanstvenim i nastavnim središtima Europe.
This paper discusses the question of consectarium which Getaldić added to some of his synthetic solutions of problems in Variorum problematum collectio 1607, Venetiis: Apud Vincentium Fiorinam. The ...paper deals also with his restorations of Apollonius' works. In the restoration of Apollonius' works, Getaldić uses the synthetic method, and in this respect his restorations are completely homogeneous. Getaldić also included the same problems of Apollonius in his work De resolutione et compositione mathematica 1630, Romae: Ex Typographia Reverendae Camerae Apostolicae, but here he solved them by algebraic analysis. Cet article porte principalement sur le consectarium que Getaldić ajouta à quelques-unes de ses solutions synthétiques des problèmes de l'un de ses ouvrages, Variorum problematum collectio 1607, Venetiis: Apud Vincentium Fiorinam. Nous traitons aussi de sa recon- stitution des oeuvres d'Apollonius de Perga qu'il fit en employant la méthode synthétique. De ce fait, celle-ci est tout à fait homogene. Getaldić a inséré les mêmes problèmes d'Apollonius dans un autre ouvrage, De resolutione et compositione mathematica 1630, Romae: Ex Typo- graphia Reverendae Camerae Apostolicae, mais il les résoud alors à l'aide de l'analyse algébrique. In dieser Arbeit wird insbesondere die Frage des consectarium, das Getaldić einigen seiner synthetischen Problemlösungen im Werk, Variorum problematum collectio 1607, Venetiis: Apud Vincentium Fiorinam, hinzugefügt hat, sowie seine Wiederherstellung der Werke des Apollonius behàndelt. In den Wiederherstellungen der Werke Apollonius' benutzt Getaldić die synthetische Methode und in dieser Hinsicht sind die Wiederherstellungen vollkommen homogen. Die gleichen Probleme yon Apollonius hat Getaldić auch in sein Werk, De resolutione et compositione mathematica 1630, Romae: Ex Typographia Reverendae Camerae Apostolicae eingefügt, doch löst er sie darin im Rahmen der algebraischen Analyse.
PDF