U radu se raspravlja o mogućnosti i opravdanosti sklapanja ugovora o prijenosu prava na nekretninama u elektroničkom obliku. Danas su gotovo svi europski zemljišni registri digitalizirani, prijedlozi ...za upis podnose se elektronički, a u nekim je državama, primjerice u Estoniji, automatiziran i proces donošenja odluka te njihova dostava strankama, kao i upis u zemljišni registar. Sljedeći je korak, stoga, prijenos prava na nekretninama putem ugovora u elektroničkom obliku. U Finskoj se već elektronički prijenos prava na nekretninama odvija na posebnoj platforni koja je pod nadzorom države i koja je povezana sa zemljišnim registrom. Stoga autori razmatraju ulogu digitalnih tehnologija u prijenosu prava vlasništva na nekretnini, a posebnu pažnju posvećuju tehnologiji blockchain i konceptu pametnih ugovora. Analiziraju se, prije svega, relevantne odredbe Direktive 2000/31/EZ o elektroničkoj trgovini i hrvatskog Zakona o elektroničkoj trgovini te se iznose prijedlozi uređenja ovog područja de lege ferenda. Zaključno se razmatra odgovornost za štetu u vođenju zemljišnih knjiga nastalu neispravnošću računalnog sustava.
The possibility and justification of e-conveyancing paper are discussed in this paper.. Today,
almost all European land registers are digitized and proposals for registration are submitted
electronically. In some countries, for example in Estonia, the decision-making process, as well as
the registration and delivery of court decisions, is automated. The next natural step, therefore, is the
transfer of real estate rights through contracts in electronic form. The electronic transfer would take
place via special platforms that are controlled by the state and connected to the land registry, as, for
example, in Finland. Therefore, the role of the most modern technologies such as blockchain and the
concept of smart contracts in the transfer of property rights are taken into consideration. The authors
analyze relevant provisions of Directive 2000/31/EC of 8 June 2000 on electronic commerce and
the Croatian Electronic Commerce Act, and provide proposals on how to regulate this area de lege
ferenda. In conclusion, liability for damage caused by computer system malfunction is examined.
In this paper, the authors discuss apparent contracts as regulated by Article 285 paragraph 1 of the Croatian Civil Obligations Act as a cause of either the nullity or the inexistence of the ...contract. In several recent decisions of the Supreme Court of the Republic of Croatia, one can notice the standpoint that apparent contracts are not null contracts, but inexistent contracts. The aforementioned standpoint resulted in the rejection of many claims for the determination of nullity of apparent contracts. Therefore, in the first part of the paper, the authors analyze the subject case-law, as well as apparent contracts in Croatian and comparative law. At the same time, inexistent contracts have been the subject of discussion exclusively from the point of view of legal theory. The second part of the paper is consequently focused on the analysis of inexistent contracts, their practical value and their comparison to null contracts. The authors also give specific attention to the difference between the moment of entering into a contract and the creation of the contract’s legal effects, as well as the need for the differentiation between legal consequences of contracts that are not formed, contracts that are not entered into, contracts that do not produce legal effects and contracts that are explicitly null. In the conclusion, the authors discuss the practical necessity of distinguishing null and inexistent contracts and propose de lege ferenda suggestions for normative improvement of the Civil Obligations Act in the part that pertains to contracts with no legal effect.
Autori u radu obrađuju nezakonit i nepravilan rad sudaca kao jednu od pretpostavki odgovornosti Republike Hrvatske za štetu. U uvodu upozoravaju na različit pristup pitanju odgovornosti države za ...štetu nastalu radom sudaca u suvremenim pravnim poretcima te na odgovornost država članica Europske unije kada njihovi sudovi povrijede norme europskoga prava. Slijedi analiza vrste i posebnih pretpostavki odgovornosti države propisanih Zakonom o sudovima. Posebna se pažnja posvećuje pojmovima nezakonitog i nepravilnog rada sudaca i njihovim defi nicijama u pravnoj teoriji i sudskoj praksi. Upozorava se na problem kvalifi kacije takvog rada kao činjeničnog pitanja i njegovu praktičnu posljedicu, s obzirom na pravila o teretu dokaza. Prikazom pravila koja bi trebala olakšati razgraničenje činjeničnih i pravnih pitanja kod neodređenih pravnih pojmova, zaključuju da njihova primjena pri kvalifikaciji nezakonitosti i nepravilnosti rada suca u obavljanju sudačke dužnosti govori u prilog da je riječ o pravnom pitanju.
In this paper, the authors discuss unlawful and irregular work of judges as a condition of liability of the Republic of Croatia for damage. In the introduction, they warn about different approaches to the question of state liability for damage caused by judges in contemporary legal systems, as well as the liability of European Union Member States when their courts infringe the norms of European law. They then analyze the type and the special conditions of state liability prescribed by the Courts Act. Special attention is given to the terms of unlawful work and irregular work of judges and their defi nitions in legal scholarship and case-law. The authors bring attention to the problem of qualifying such work as a factual question in civil procedure and the practical consequence of such qualifi cation with regard to the rules regulating the burden of proof. By demonstrating the rules which should facilitate the distinction between factual and legal questions within undetermined legal terms, they conclude that their application upon the qualifi cation of unlawfulness and irregularity of work of judges in the fulfi lment of their judicial duty goes in favour of the standpoint that unlawful and irregular work is not a factual question, but a question of law.
Pravo na
zaštitu osobnih podataka priznato je kao temeljno pravo u članku 8. Povelje
Europske unije o temeljnim pravima. Od kraja svibnja 2018. godine u svim se
državama članicama izravno primjenjuje ...Opća uredba o zaštiti podataka, kojom je
zaštita osobnih podataka potpuno europeizirana i ukinuti su do tada postojeći
različiti sustavi njihove zaštite u nacionalnim pravnim sustavima. Uredba je
izazvala veliki interes u javnosti, primarno zbog bitno pojačanih nadzornih
ovlasti tijela za zaštitu osobnih podataka i visine upravnih novčanih kazni
koje se za kršenje njenih odredbi mogu izricati. Uredba u članku 82. donosi i
novo uređenje odgovornosti za takvim kršenjem prouzročenu štetu, od kojeg se
također očekuje da potencijalne štetnike odvrati od protupravne obrade osobnih podataka. Budući da je isključena primjena nacionalnih pravila o
odgovornosti za štetu, došlo je do pomaka k nešto strožoj odgovornosti (težem
oslobođenju od odgovornosti), povećan je broj potencijalno odgovornih osoba, uz
solidarnu odgovornost voditelja i izvršitelja obrade, a ostavljena je i
mogućnost vrlo širokog tumačenja pojma oštećenika te je izričito priznato pravo
na naknadu neimovinske štete (do tada priznato u rijetkim nacionalnim
sustavima).
The right to
the protection of personal data is recognized as a fundamental right by Art. 8.
of the Charter of fundamental rights of the European Union. Since the end of
May 2018, in all Member States the General Data Protection Regulation is
directly applied, by which the right to the protection of personal data was
completely Europeanized and former various systems of its protection have been
abolished within national legal systems. The Regulation caused a great interest of the
public, primarily due to substantially increased supervisory competences of
authorities for the protection of personal data and the amount of
administrative monetary fees which may be imposed for infringements of its
provisions. The Regulation in Art. 82. establishes a new regime of liability
for damage caused by such a breach, from which it is also expected to avert potential tortfeasors from illegal
processing of personal data. Since the application of national rules regulating
liability for damage is excluded, there has been a certain shift towards
somewhat stricter liability (harder discharge of liability), the number of
potentially liable persons has been increased with joint and several liability
of the controller and processor, there is a possibility of a very broad interpretation of the term „injured party“ and the right to
compensation of non-material damage has been explicitly recognized (which was
until then rarely recognized in national systems).
29. Međunarodno savjetovanje pravnika “Petar Simonetti” (Vlasništvo - Obveze - Postupak) održano je od 19. do 21. travnja 2023. godine u Hotelu Diamant u Poreču. Organizator savjetovanja već je ...tradicionalno Pravni fakultet u Rijeci, u suradnji s Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i Hrvatskom javnobilježničkom komorom, dok je Novi informator d.o.o. bio medijski pokrovitelj savjetovanja. Program savjetovanja obuhvatio je pet sekcija u sklopu kojih su održana tridest i tri izlaganja te četiri okrugla stola.
Sažetak: U radu autori raspravljaju o institutu prividnog ugovora iz članka 285. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima kao razlogu ništetnosti, odnosno nepostojanja ugovora. U pojedinim recentnijim ...sudskim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i županijskih sudova primjećuje se stajalište kako prividni ugovori nisu ništetni ugovori, što je dosad bio dominantan stav pravne literature i sudske prakse, nego nepostojeći ugovori. Navedeno je shvaćanje rezultiralo odbijanjem pojedinih tužbenih zahtjeva za utvrðenjem ništetnosti prividnih ugovora. U prvom dijelu rada autori stoga prikazuju navedenu sudsku praksu te analiziraju institut prividnih ugovora u hrvatskom i poredbenom pravu. Istovremeno, institut nepostojećih ugovora nije normativno odreðen, već se o njemu dosad raspravljalo isključivo kao o teorijsko-akademskom pojmu. Drugi dio rada posljedično je usmjeren na pravnoteorijsku analizu instituta nepostojećih ugovora, na njihov praktičan značaj te na njihovu usporedbu s institutom ništetnosti ugovora. U navedenom se dijelu autori takoðer posvećuju pitanju trenutka nastanka ugovora te pravnih učinaka ugovora, kao i potrebi za razlikovanjem pravnih posljedica ugovora koji ne nastaju, ugovora koji nisu sklopljeni, ugovora koji ne proizvode pravne učinke i ugovora koji su ništetni. U zaključku se iznose stajališta o praktičnoj nužnosti razlikovanja ništetnih i nepostojećih ugovora te se ističu de lege ferenda prijedlozi za normativno unaprjeðenje Zakona o obveznim odnosima u dijelu koji se odnosi na ugovore koji nemaju pravni učinak.
29. Međunarodno savjetovanje pravnika “Petar Simonetti” (Vlasništvo - Obveze - Postupak) održano je od 19. do 21. travnja 2023. godine u Hotelu Diamant u Poreču. Organizator savjetovanja već je ...tradicionalno Pravni fakultet u Rijeci, u suradnji s Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i Hrvatskom javnobilježničkom komorom, dok je Novi informator d.o.o. bio medijski pokrovitelj savjetovanja. Program savjetovanja obuhvatio je pet sekcija u sklopu kojih su održana tridest i tri izlaganja te četiri okrugla stola.
PDF
