Integracija žena u oružane snage Galović, Ivan; Domjančić, Stjepan
Međunarodne studije,
12/2021, Letnik:
21, Številka:
2
Journal Article
Odprti dostop
Nakon prezentiranja kratkoga povijesnoga konteksta, rad daje prikaz međunarodnih nastojanja posljednjih nekoliko desetljeća na integraciji žena u oružane snage. Suočivši se s prilično raznolikom ...praksom i različitim povijesnim iskustvima i opterećenjima, nastojanja na integraciji žena u oružane snage, koja su vodili ili usmjeravali Ujedinjeni narodi, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju te mnoge druge međunarodne regionalne organizacije, postala su vrlo vidljiv i moćan vid borbe za ravnopravnost žena te za promicanje rodno osviještene politike. Hrvatska je pokazala deklaratornu, a donekle i stvarnu privrženost globalnim nastojanjima za pomacima u integraciji žena u oružane snage i poboljšanju njihova ukupnog položaja. Iako su općenito postignuti značajni pomaci, brojne prepreke potpunoj ravnopravnosti žena postoje i dalje. Nacionalna implementacija izrazito je šarolika po svojim dometima, dok zadnjih godina sve više jačaju i trendovi koji zagovaraju regresiju u tom smislu.
After a short historical context, the paper provides an overview of international efforts over the last few decades in the integration of women into the armed forces. Faced with a wide variety of practices and different historical experiences and burdens, efforts to integrate women into the armed forces, led or directed by the United Nations, the Organization for Security and Co-operation in Europe as well as many other international regional organizations, have become a very visible and powerful way of the equality struggle of women and the promotion of gender-conscious policies. Croatia has shown a declarative – and to a certain extent real commitment to global efforts to make progress in the integration of women into the armed forces and the improvement of the overall position of women. Although significant progress has been made across the board, a number of obstacles impeding full equality of women remain; national implementation is extremely diverse in scope, while recent years have seen increasing regression trends in this regard.
Diplomacija u međunarodnim odnosima Kos-Stanišić, Lidija; Domjančić, Stjepan
Anali Hrvatskog politološkog društva,
2021, Letnik:
18, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Namjera autora članka je upoznati hrvatsku akademsku i stručnu javnost sa specifičnim oblikom diplomacije – vojnom odnosno obrambenom diplomacijom. prvi odjeljak članka posvećen je diplomaciji kao ...sastavnom dijelu međunarodnih odnosa kao grane politologije, odnosno razlikovanju diplomacije od diplomatskih studija, drugi povijesti vojne i nastanku obrambene diplomacije, treći njenim zadaćama i osobitostima u 21. stoljeću, četvrti terminološkim nedoumicama između vojne i obrambene diplomacije, dok je posljednji odjeljak posvećen razvoju vojne diplomacije u republici Hrvatskoj. autori zaključuju da je diplomacija dio međunarodnih odnosa kao grane politologije, ali i to da međunarodni odnosi ne polažu monopol na diplomaciju, dok analizom definicija i zadaća diplomacije čiji su glavni akteri vojni ili obrambeni izaslanici, autori zaključuju da vojna diplomacija i obrambena diplomacija predstavljaju dvije faze razvoja vojno/obrambene diplomacije. Zbog promjene njezinih osnovnih zadaća, do pada berlinskog zida 1989. obavještajne aktivnosti bile su prioritetna djelatnost vojne diplomacije, dok je u poslijehladnoratovskom razdoblju težište obrambene diplomacije na unapređenju odnosa, partnerstvu i suradnji među državama, stoga je tijekom 1990-ih došlo do promjene naziva diplomacije. vezano za republiku Hrvatsku, autori smatraju da se iz povijesnih i tradicionalnih razloga i dalje koristi termin vojna diplomacija, iako se pod tim imenom obavljaju zadaće obrambene diplomacije.
The aim of the authors of the article is to familiarize the croatian academic and professional public with a specific form of diplomacy – military or defense diplomacy. the first section of the article is dedicated to diplomacy as an integral part of international relations as a subfield of political science, i.e. to the distinction between diplomacy and diplomatic studies; the second to the history of military diplomacy and the origins of defense diplomacy, the third to its tasks and peculiarities in the 21st century. the last section dedicated to the development of military diplomacy in the republic of croatia. the authors conclude that diplomacy is part of international relations as a subfield of political science, but also that international relations do not hold a monopoly on diplomacy. by analyzing the definitions and tasks of diplomacy whose main actors are military or defense attachés, the authors conclude that military diplomacy and defense diplomacy represent two stages of development of military/defense diplomacy. Due to the change of its basic tasks, until the fall of the berlin Wall in 1989, intelligence activities were a priority activity of military diplomacy, while in the post-cold War period the focus of defense diplomacy was on improving relations, partnership and cooperation between states. regarding the republic of croatia, the authors argue that for historical and traditional reasons the term military diplomacy is still used, although the tasks of defense diplomacy are performed under this name.
After a short historical context, the paper provides an overview of international efforts over the last few decades in the integration of women into the armed forces. Faced with a wide variety of ...practices and different historical experiences and burdens, efforts to integrate women into the armed forces, led or directed by the United Nations, the Organization for Security and Co-operation in Europe as well as many other international regional organizations, have become a very visible and powerful way of the equality struggle of women and the promotion of gender-conscious policies. Croatia has shown a declarative – and to a certain extent real commitment to global efforts to make progress in the integration of women into the armed forces and the improvement of the overall position of women. Although significant progress has been made across the board, a number of obstacles impeding full equality of women remain; national implementation is extremely diverse in scope, while recent years have seen increasing regression trends in this regard.
Svrha ovoga rada je sinteza glavnih značajki kažnjavanja u praksi Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). U članku se analizira praksa MKSJ-a na temelju značajnijih presuda i ...primijenjenih kriterija. Kao relevantne okolnosti za odmjeravanje kazne u praksi MKSJ-a navedene su težina kaznenog djela, olakotne i otegotne okolnosti, te opća praksa kažnjavanja na području bivše Jugoslavije. Budući da su raspravna vijeća u većini slučajeva izrazila stav da je najvažniji element prilikom odmjeravanja kazne težina kaznenog djela, analiza prakse MKSJ-a na uzorku presuda uzetih u razmatranje u ovom radu ukazuje na to da međunarodno kazneno pravo ne prepoznaje razliku pravne težine, što se odnosi na razliku između djela ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti. Na osnovi rezultata dobivenih istraživanjem sudske prakse MKSJ-a zaključuje se da raspravna vijeća nisu vodila dovoljno računa o općoj praksi kažnjavanja sudova u bivšoj Jugoslaviji u primjeni zatvorske kazne. U pogledu svrhe kažnjavanja, raspravna vijeća MKSJ-a dala su prednost retribuciji i zastrašivanju kao najznačajnijim ciljevima kažnjavanja, a rehabilitacija, koja je značajan segment kažnjavanja u većini nacionalnih zakonodavstava, ima sporedno značenje. Osnovna zadaća MKSJ-a bila je dovesti osumnjičene i odgovorne osobe za kršenje međunarodnog humanitarnog prava pred lice pravde. MKSJ je trebao osigurati pravdu žrtvama, prevenirati te spriječiti revizionizam, ali i pridonijeti uspostavljanju mira i poticati pomirenje na području bivše Jugoslavije. Analiza presuda MKSJ-a upućuje na zaključak o neispunjavanju definirane svrhe ove međunarodne institucije. Temeljna karakteristika prakse MKSJ-a je nekonzistentnost, što za posljedicu ima nezadovoljstvo žrtava, a koje se u svjetlu donesenih presuda (primjeri Ovčare i Srebrenice) čini vrlo opravdanim. Sdovoljno argumenata može se zaključiti da postoje ozbiljne nedosljednosti u radu Suda, koje se posebno odnose na visinu kazne. Iste okolnosti se različito ocjenjuju, pravila koja se primjenjuju variraju od slučaja do slučaja, odnosno od vijeća do vijeća.
Pojam strategija razvio se u okviru vojne organizacije i odatle je ušao u druga područja djelovanja. Međutim, od sredine 20. stoljeća razumijevanje strategije, koje je oblikovano u poslovnom svijetu, ...sve češće ulazi u vojni, obrambeni i sigurnosni sektor i postaje utjecajnije i raširenije od tradicionalnog, izvornog razumijevanja strategije. Problem nastaje kad se alati razvijeni u okviru takvog shvaćanja strategije prenesu na područje obrane i sigurnosti jer u tom procesu dolazi do reduciranja onih aspekata koji se ne mogu brojčano izraziti. Rad se posebno usredotočuje na konceptualizaciju strategije u području sigurnosti i obrane, naročito zbog redukcije poimanja strategije u tom području uslijed povećanja zanimanja za sigurnosne i vojne teme u suvremenim društvima (pitanje sekuritizacije), koje je obilježeno površnošću i dominacijom dnevnopolitičkih inputa zbog tradicionalno velike važnosti sigurnosnih tema za zajednicu te zbog niza neuspjelih pokušaja strateške konceptualizacije u području sigurnosti u Hrvatskoj. U radu se daje kratak osvrt na pokušaje uobličavanja konzistentne teorije strategije preko prikaza ends, ways, means modela. Na kraju rada dana je studija slučaja – donošenje hrvatskih strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma, preko koje se dobro uočavaju slabosti recentne hrvatske prakse u donošenju strategija u području sigurnosti i obrane.
Warfare in the 21st century was significantly marked by military fleeing from strategic issues and using operational or even tactical levels of activity. These operational and tactical levels are ...shaped by militaries as policy-free zones. In the military perception that has become the last safe-haven of military expertise, which is autonomous and free from the increasing number of civilian elements in the mosaic of civil-military relations. On the other hand, modern militaries create doctrinal and planning models of conducting operations, which are technologically exclusive and rooted in tactical detailing. All of this indicates a chronic lack of understanding of strategy, a lack of real strategic thinkers and the need for analyzing military and political relations in the new post-modern age. It can be said that civil-military relations, therefore, are going through an extremely dynamic and sensitive period, both in the military, and society, which according to the extent of implications this entails, can be comparable with the period of the establishment of the nation-state and may even go further. Adapted from the source document.
Pojam strategija razvio se u okviru vojne organizacije i odatle je ušao u druga područja djelovanja. Međutim, od sredine 20. stoljeća razumijevanje strategije, koje je oblikovano u poslovnom svijetu, ...sve češće ulazi u vojni, obrambeni i sigurnosni sektor i postaje utjecajnije i raširenije od tradicionalnog, izvornog razumijevanja strategije. Problem nastaje kad se alati razvijeni u okviru takvog shvaćanja strategije prenesu na područje obrane i sigurnosti jer u tom procesu dolazi do reduciranja onih aspekata koji se ne mogu brojčano izraziti.
Rad se posebno usredotočuje na konceptualizaciju strategije u području sigurnosti i obrane, naročito zbog redukcije poimanja strategije u tom području uslijed povećanja zanimanja za sigurnosne i vojne teme u suvremenim društvima (pitanje sekuritizacije), koje je obilježeno površnošću i dominacijom dnevnopolitičkih inputa zbog tradicionalno velike važnosti sigurnosnih tema za zajednicu te zbog niza neuspjelih pokušaja strateške konceptualizacije u području sigurnosti u Hrvatskoj.
U radu se daje kratak osvrt na pokušaje uobličavanja konzistentne teorije strategije preko prikaza ends, ways, means modela.
Na kraju rada dana je studija slučaja – donošenje hrvatskih strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma, preko koje se dobro uočavaju slabosti recentne hrvatske prakse u donošenju strategija u području sigurnosti i obrane.
Ratovanje na početku 21. stoljeća snažno je obilježeno bijegom vojske sa strateškog problematiziranja i sklanjanjem na operativnu ili čak taktičku razinu djelovanja, koje pak oblikuje kao policy-free ...zone. U vojnoj percepciji to je posljednje utočište vojne ekspertize, autonomno i slobodno od sve brojnijih civilnih elemenata u mozaiku civilno-vojnih odnosa. S druge strane, suvremene vojske projektiraju doktrinarne i planske modele provedbe operacija, koji su tehnološki isključivi i ukorijenjeni u taktičkom detaljiziranju. Sve to ukazuje na kronično nerazumijevanje strategije, nedostatak pravih strateških mislilaca i na potrebu propitivanja i analiziranja odnosa vojnog i političkog u novom postmodernom dobu. Može se reći kako civilno-vojni odnosi, stoga, prolaze kroz izuzetno dinamično i osjetljivo razdoblje, kako po vojsku, tako i po društvo, koje se po dosezima implikacija koje nosi, može mjeriti s razdobljem uspostave nacionalne države te ga čak i nadmašivati.
Warfare in the 21st century was significantly marked by military fleeing from strategic issues and using operational or even tactical levels of activity. These operational and tactical levels are ...shaped by militaries as policy-free zones. In the military perception that has become the last safehaven of military expertise, which is autonomous and free from the increasing number of civilian elements in the mosaic of civil-military relations. On the other hand, modern militaries create doctrinal and planning models of conducting operations, which are technologically exclusive and rooted in tactical detailing. All of this indicates a chronic lack of understanding of strategy, a lack of real strategic thinkers and the need for analyzing military and political relations in the new post-modern age. It can be said that civil-military relations, therefore, are going through an extremely dynamic and sensitive period, both in the military, and society, which according to the extent of implications this entails, can be comparable with the period of the establishment of the nation-state and may even go further. PUBLICATION ABSTRACT
PDF
