Poljoprivredni proizvodni prostor Republike Hrvatske može se, s obzirom
na prirodne uvjete (tlo, klimu i reljef) podijeliti na četiri prilično homogene poljoprivredne
regije: Slavonsku, Središnju, ...Gorsku i Kadransku. Iako se rasprostiru na razmjerno
malom prostoru, one se međusobno uvelike razlikuju prema ostalim, proizvodnim uvjetima
razvoja poljoprivrede.
Tako je najveća prosječna veličina poljoprivrednih gospodarstava u Slavonskoj i najmanja
u Jadranskoj regiji u kojoj je i najmanja prosječna veličina parcele. U odnosu na
ukupne površine, najviše oranica ima u Slavonskoj i majmanje u Jadranskoj regiji. Veoma
su velike i razliek od jedne do druge regije s obzirom na navodnjavane površine, primjenu
mineralnih gnojiva i pesticida, poljoprivrednu mehanizaciju, stočni fond, starosnu i obrazovnu
strukturu poljoprivrednika.
Na području Republike Hrvatske postoje prirodni uvjeti koji omogućuju
proizvodnju širokog spektra proizvoda, od suptropskih do kontinentalnih kultura. Agrarna
politika, međutim, nije vodila u ...prošlosti, jednako kao što ne vodi ni danas, dovoljno računa
o veoma izraženim regionalnim razlikama u prirodnim i socioekonomskim uvjetima proizvodnje
po pojedinim dijelovima sveukupnog poljoprivrednog prostora. U nas još ne postoji
zakonom definirana regionalizacija poljoprivrede, što je jedan od ključnih uvjeta uspješne
agrarne politike. U ovom se prilogu analizira šest parametara razvoja hrvatske poljoprivrede
na razini županija u minula tri desetljeća.
Duga povijest razvoja poljoprivrede primarno je bila povijest rješavanja brojnih i raznovrsnih pitanja vezanih uz poljoprivredno zemljište. To su prije svega: zemljišno vlasništvo, kupoprodaja ...zemljišta i njegovo davanje u zakup, koncesiju i napolicu, agrarna reforma, distribucija zemljišta po vlasnicima, zemljišni maksimum, međuodnosi krupnih, srednjih i malih posjeda, regionalizacija poljoprivrednog prostora. Zemljište je temeljni čimbenik proizvodnje u poljoprivredi. Ono je nuždan, neumnoživ, nepromjenjiv, neuništiv i nepokretljiv faktor masovne poljoprivredne proizvodnje. Poljoprivrednim zemljištem bavi se zemljišna politika kao dio agrarne politike. Pod utjecajem prvenstveno prirodnih uvjeta (reljefa, tla i klime), ali i socioekonomskih, demografskih i institucionalnih odrednica razvoja poljoprivrede u nas, formirala se postojeća poljoprivredna struktura. U hrvatskoj poljoprivredi dominiraju sitni posjedi (manje od jednog ha) na koje otpada (2003.) 50,6% poljoprivrednih kućanstava. Pri tome postoje razmjerno velike razlike u distribuciji poljoprivrednih gospodarstava s obzirom na njihovu veličinu po pojedinim poljoprivrednim regijama. Tako su u gorskoj regiji najzastupljenija srednja gospodarstva (od 1 do 10 ha), a u jadranskoj regiji sitni pojedi (manji od 1 ha) koji npr. u Splitsko-dalmatinskoj županiji čine 70,0% poljoprivrednih kućanstava.
Novčane naknade (regresi) kao prvi oblik transfernih plaćanja poljoprivredi
u nas prvi put su uvedeni 1952. godine. One imaju dvostruku zadaću. Prvo, nižim
cijenama određenih inputa stimulira se ...njihovo brže i šire uvođenje u masovnu poljoprivrednu
proizvodnju. Drugo, one su oblik subvencioniranja ne samo poljoprivrede nego i
industrije odgovarajućih proizvodnih sredstava. U sustav subvencioniranja poljoprivrede
uvedeni su 1958. i novčani poticaji. Oni imaju tri temeljne zadaće: stimulirati proizvodnju
određenih proizvoda; omogućavati realizaciju onih proizvoda čiji su proizvodni troškovi
iznad tržišnih cijena; usklađivati kupovnu sposobnost potražnje potrošača i otkupnih cijena
pojedinih proizvoda. Usporedna analiza pokazuje razmjerno niski stupanj subvencioniranja
poljoprivrede u nas.
Works on agrarian economy and rural sociology have a particular place in totality of work
of Rudolf Bićanić, great Croatian scientist and politician, and above all one of the greatest
Croatian names ...in economics and legal science. Answers to questions like: how do the
“country people” live, do these people have “bread and water”, what should be done that
the peasants be equal in substantial conditions and in political life with other social classes,
what to do that they don’t sell their products below the market price, what to do to
annul privileges of town over village, those of industry, trade and banks over agriculture,
of capital over work, of the rich over the poor, and to similar ones are predominating in
these works.
His researches of the village and of peasantry are not mere reflections but researches
founded on empirically collected data (facts), especially on inquiries in excellent survey
researches and on his personal observations to which he came following his own guideline
- “one must go among the people and see how do they live”.
In Bićanić’s researches of agriculture in Croatian spaces and in his works resulting from
those researches a historic dimension is clearly expressed as well as comparative analysis
of situation in agriculture and its development. On this basis he used to give concrete
answers to numerous questions concerning improvement of agriculture in Croatia and in
former Yugoslavia.
Struktura izvoza po pojedinim grupacijama
zemalja bila je dosta stabilna sve do
1992. godine, u kojoj je došlo do bitne promjene:
primat u izvozu u razvijene zemlje ustupio
je mjesto republikama ...bivše Jugoslavije.
Regionalna se struktura izvoza znatno razlikuje
po pojedinim grupama proizvoda. Tako
npr. zemlje OECD-e sudjeluju u izvozu živih
životinja s 85,2 % a u izvozu duhana sa svega
4,3 %.
Za razliku od izvoza, u strukturi uvoza
nisu se u analiziranom razdoblju (1986.-
1992.) zbile krupnije promjene i ona je dosta
uravnotežena po pojedinim tržištima.
Istodobno, Republika Hrvatska ima dosta
visoku koncentraciju izvoza kao i uvoza. Naime,
na deset zemalja otpada (1992.) čak 87,1 %
vrijednosti izvoza i 77,4 % vrijednosti uvoza
poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.
