Suppose the contemporary man of the 21st century puts under control one of the most significant issues of humankind, like the shortage of food or hunger, epidemics of contagious diseases, and wars. ...Then remains the question which man first encountered at the dawn of the third millennium; it is a question of what to do with yourself. This question becomes extremely important if we consider biotechnology and information technology’s immense growing power. What to do with so much power? Nevertheless, the most obvious question is whether a man has become better and more moral, empathetic and caring than he was. What seems to concern contemporary man includes happiness, divinity, and ultimately his improvement as a moral agent and his immortality. We will try to answer these and many other questions through the paradigm of ethics of care, closely related to the question of empathy. The paper will discuss and highlight empathy and care as crucial means for social change. Therefore, the main aim of such ethics is to alleviate human suffering and anxiety and promote human well-being and happiness. Can care, compassion, and empathy ethics provide us with some answers and become a path to a more moral world?
»Lošinjska deklaracija o biotičkom suverenitetu« jedinstven je dokument na globalnoj razini i predstavlja značajnu novost u holističkom promatranju okoliša i života. Do pojave Deklaracije, život i ...okoliš promatralo se instrumentalistički, u skladu s prevladavajućom tehno znanstvenom paradigmom. Deklaracija uvodi biotičku suverenost kao polazište u raspravi o GMO-ima, iz koje treba prosuđivati potencijalnu štetnost ili korisnost tehnike genetske modifikacije. Upravo bi zaštita biotičkog suvereniteta treba biti jedna od ključnih vrijednosti u predstojećoj borbi oko izmjena, a najvjerojatnije i drastičnog reduciranja regulatornih pravila genetički modificiranih usjeva na razini Europske unije, a posljedično i Hrvatske. U radu, ćemo ukazat na važnost »Lošinjske deklaracije o biotičkom suverenitetu« u kontekstu pojave novih tehnika uređivanja gena, a koje postaju sve veća prijetnja biotičkom suverenitetu. U središtu je analize proces lobiranja protiv presude C-528/16 na primjeru znanstvenika okupljenih u mreži EU-SAGE, osvrnuti se na kontroverze vezane za nove studije Europske komisije o novim genskim tehnikama, kao i na politički kontekst sukoba Europske komisije i Europskog parlamenta oko autorizacije novih sorti sjemena genetički modificiranih usjeva.
The “Lošinj Declaration on Biotic Sovereignty” is a novelty in the consideration of the environment and life in general and a unique document on a global scale. Until the advent of the Declaration, the environment was usually considered in an instrumentalist way, following the prevailing techno-scientific paradigm. The Declaration introduces biotic sovereignty as the starting point for the debate on GMOs, from which the harmfulness or potential benefits of genetic engineering can be assessed. The protection of biotic sovereignty should be one of the crucial values that European and Croatian citizens should defend in the upcoming struggle to change and probably drastically reduce the regulatory regime for genetically modified crops in the European Union and thus also in Croatia. In this paper, we highlight the importance of the “Lošinj Declaration on Biotic Sovereignty” in the context of the emergence of new gene regulation techniques that are becoming a threat to biotic sovereignty. We analyse the lobbying process against the ruling C-528/16 using the example of the scientists united in the network EU-SAGE. The central part of the paper analyses the controversy over a new European Commission study on new genetic techniques and the political context of the conflict between the European Commission and the European Parliament over the authorisation of new seed varieties of genetically modified crops.
The “Lošinj Declaration on Biotic Sovereignty” is a novelty in the consideration of the environment and life in general and a unique document on a global scale. Until the advent of the Declaration, ...the environment was usually considered in an instrumentalist way, following the prevailing techno-scientific paradigm. The Declaration introduces biotic sovereignty as the starting point for the debate on GMOs, from which the harmfulness or potential benefits of genetic engineering can be assessed. The protection of biotic sovereignty should be one of the crucial values that European and Croatian citizens should defend in the upcoming struggle to change and probably drastically reduce the regulatory regime for genetically modified crops in the European Union and thus also in Croatia. In this paper, we highlight the importance of the “Lošinj Declaration on Biotic Sovereignty” in the context of the emergence of new gene regulation techniques that are becoming a threat to biotic sovereignty. We analyse the lobbying process against the ruling C-528/16 using the example of the scientists united in the network EU-SAGE. The central part of the paper analyses the controversy over a new European Commission study on new genetic techniques and the political context of the conflict between the European Commission and the European Parliament over the authorisation of new seed varieties of genetically modified crops.
U posljednjih nekoliko desetljeća postoji univerzalni sporazum o tome da se obrazovanje o
bioetici na svim razinama treba pružiti građanima kroz usvajanje Opće deklaracije o ljudskom
genomu i ...ljudskim pravima izglasane na Generalnoj konferenciji UNESCO-a 1997. godine,
koju je potvrdila opća skupština Ujedinjenih naroda 1998. Rad bioetičkih odgojitelja
u moralnim i (bio)etičkim vrijednostima primijenjen je na pitanja moderne znanosti i
tehnologije. Sam proces učenja također je prepoznat kao rezultat složenih interakcijskih
utjecaja različitih perspektiva i dimenzija. Bioetičko podučavanje nužno mora prepoznati ove
međusobne veze zbog inherentne primjene i utjecaja na živote ljudi. Nadalje, poučavanje
u bioetičkom kontekstu treba koristiti pedagogiju koja uključuje studente u participativne
aktivnosti kako bi se omogućio razvoj višestrukih dimenzija znanja. Te dimenzije uključuju
znanstveni sadržaj, kao i osobne, društvene i emocionalne aspekte povezane s bilo kojim
određenim bioetičkim pitanjem. Stoga je ključno naglasiti važnost usredotočivanja na samu
narav kontroverznih bioetičkih problema, priznajući da se mišljenja sudionika temelje
na određenim svjetonazorima i kritičkoj refleksiji osobnih stavova, kao i na promicanju
otvorenosti i spremnosti da se studenti prilagode novim pogledima te razviju novu bioetičku
perspektivu prema životu. Zbog svega navedenog, na kolegiju bioetike koji držimo na
Sveučilištu u Osijeku nastojimo približiti bioetičke probleme studentima i izravno ih uključiti
u njihovo rješavanje. U radu je predstavljeno nekoliko primjera iz bogate povijesti bioetičkog
aktivizma u Hrvatskoj koji su dali poticaj za podučavanje studenata bioetičkom aktivizmu na
Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku. Spomenut ćemo primjer uključivanja
nevladine organizacije Pobjeda u kolegij bioetike u sklopu teme moralni obzir prema neljudskim živim bićima. Ključno je naglasiti da je jedan od glavnih ciljeva kolegija bioetike
potaknuti studente u aktivno uključivanje u socijalni i društveni život svojih zajednica te
njihovo poticanje na uključivanje u rješavanje bioetičkih problema.
There has been a universal agreement in the last couple of decades that bioethics education at all levels should be provided to citizens through the adoption of the Universal Declaration on the Human ...Genome and Human Rights by the UNESCO General Conference in 1997 and by the United Nations General Assembly in 1998. The work of bioethical educators in moral and (bio)ethical values was applied to the issues raised by modern science and technology. The process of learning is also recognized as being the result of complex interacting influences. Teaching in a bioethical context must recognize these interconnections because of the internal application to and impact on peoples’ lives. Furthermore, teaching in a bioethical context needs to use pedagogies that engage students in participatory activities to enable the development of multiple dimensions of knowledge. These dimensions include the scientific content as well as the personal, social, and emotional aspects associated with any particular bioethical issue. Therefore, it is crucial to highlight the importance of focusing on the nature of the controversy, recognizing that opinions are based on particular worldviews and critical reflection of personal views, as well as promoting open-mindedness or willingness to accommodate new views and develop a new bioethical perspective on life. The paper presents several examples of bioethical activism in Croatia that provided an impetus for teaching students in bioethical activism at the Faculty of Education. I will mention an example of the inclusion of the NGO Pobjede in a bioethical course on the subject of the ethical relation to animals. An example of NGO Pobjede activity was a stimulating example of bioethical activism for students.
U posljednjih nekoliko desetljeća postoji univerzalni sporazum o tome da se obrazovanje o bioetici na svim razinama treba pružiti građanima kroz usvajanje Opće deklaracije o ljudskom genomu i ljudskim pravima izglasane na Generalnoj konferenciji UNESCO-a 1997. godine, koju je potvrdila opća skupština Ujedinjenih naroda 1998. Rad bioetičkih odgojitelja u moralnim i (bio)etičkim vrijednostima primijenjen je na pitanja moderne znanosti i tehnologije. Sam proces učenja također je prepoznat kao rezultat složenih interakcijskih utjecaja različitih perspektiva i dimenzija. Bioetičko podučavanje nužno mora prepoznati ove međusobne veze zbog inherentne primjene i utjecaja na živote ljudi. Nadalje, poučavanje u bioetičkom kontekstu treba koristiti pedagogiju koja uključuje studente u participativne aktivnosti kako bi se omogućio razvoj višestrukih dimenzija znanja. Te dimenzije uključuju znanstveni sadržaj, kao i osobne, društvene i emocionalne aspekte povezane s bilo kojim određenim bioetičkim pitanjem. Stoga je ključno naglasiti važnost usredotočivanja na samu narav kontroverznih bioetičkih problema, priznajući da se mišljenja sudionika temelje na određenim svjetonazorima i kritičkoj refleksiji osobnih stavova, kao i na promicanju otvorenosti i spremnosti da se studenti prilagode novim pogledima te razviju novu bioetičku perspektivu prema životu. Zbog svega navedenog, na kolegiju bioetike koji držimo na Sveučilištu u Osijeku nastojimo približiti bioetičke probleme studentima i izravno ih uključiti u njihovo rješavanje. U radu je predstavljeno nekoliko primjera iz bogate povijesti bioetičkog aktivizma u Hrvatskoj koji su dali poticaj za podučavanje studenata bioetičkom aktivizmu na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku. Spomenut ćemo primjer uključivanja nevladine organizacije Pobjeda u kolegij bioetike u sklopu teme moralni obzir prema neljudskim živim bićima. Ključno je naglasiti da je jedan od glavnih ciljeva kolegija bioetike potaknuti studente u aktivno uključivanje u socijalni i društveni život svojih zajednica te njihovo poticanje na uključivanje u rješavanje bioetičkih problema.
Pojavom pandemije COVID-19 u proljeće 2020. čovječanstvo se našlo pred potpuno novim izazovom - kako reagirati i ponašati se u doba pandemije. Odmah na početku pandemije pojavile su se mnogobrojne ...teorije zavjere kojima je primarna svrha unijeti nemir i strah u javnost. Globalno je počela utrka za razvojem uspješnog cjepiva koje će okončati pandemiju. Zahvaljujući ogromnom trudu velikog broja znanstvenika i desecima milijardi dolara javnog novca uloženih u istraživanje i razvoj cjepiva, krajem 2020. i početkom 2021. počela je kampanja cijepljenja širom planeta. I prije početka kampanje cijepljenja počele su naveliko kolati teorije zavjere koje su dovodile u sumnju učinkovitost cjepiva. Ove teorije zavjere imale su velik učinak na spremnost na cijepljenje jednog dijela javnosti te su oblikovale njihova mišljenja i stavove. Teorije zavjere, s obzirom na njihovu štetnost za zdravlje ljudi, te činjenice da direktno produžuju trajanje pandemije i pridonose nepotrebnom umiranju od koronavirusa, predstavljaju prvorazredno i aktualno bioetičko pitanje. U radu ćemo prikazati navedene tvrdnje teoretičara zavjere, njihov utjecaj na građane Hrvatske te motive zbog kojih gotovo polovina hrvatskih građana oklijeva ili se uopće ne želi cijepiti.
With the outbreak of the COVID-19 pandemic in the spring of 2020, humanity faced a completely new challenge, how to react and behave in the time of the pandemic. At the beginning of the pandemic, numerous conspiracy theories emerged whose primary purpose was to bring unrest and fear to the public. Globally, the race has begun to develop a successful virus vaccine that will end the pandemic. Thanks to the tremendous efforts of a large number of scientists and tens of billions of dollars of public money invested in vaccine research and development, a vaccination campaign across the planet began in late 2020 and early 2021. Even before the vaccination campaign began, conspiracy theories began to circulate widely, questioning the vaccine’s effectiveness. These conspiracy theories have had a significant effect on the willingness to vaccinate a section of the public. Conspiracy theories regarding their harmfulness to human health, and the fact that they directly prolong the duration of a pandemic and contribute to unnecessary death from coronavirus, are a first-rate and current bioethical issue. In this paper, we will analyse the stated claims of conspiracy theorists and their impact on Croatian citizens and the motives for which almost half of the Croatian citizens hesitate or do not want to be vaccinated at all.
Osnivačica metode i filozofije Montessori, Maria Montessori, razvila je u okviru metode Montessori takozvani kozmički odgoj koji se smatra centralnim dijelom njezinog podučavanja. Kozmički odgoj ...nastao je u teškim vremenima ljudske povijesti kao nada i odgovor za bolju budućnost čovječanstva. Temelji se na razumijevanju međusobne povezanosti čovječanstva s prirodom i svim živim i neživim svijetom. U centru kozmičkog odgoja, kao i u centru cijele metode Montessori, nalazi se dijete kojega je potrebno poučavati odgovornosti svojeg djelovanja prema planetu i svim živim bićima, ne bi li tako ljudsko biće ispunilo kozmički zadatak koji je dodijeljen svakomu od nas. Put prema ostvarenju kozmičkog zadatka, između ostalog, čine takozvane velike (kozmičke) priče koje se pričaju djeci mlađeg uzrasta kao temelj za razumijevanje funkcioniranja svijeta i motivacija za daljnje učenje i istraživanje. Ciljevi i zadaće kozmičkog odgoja Montessori odgovaraju ciljevima integrativne bioetike, što se očituje kroz zajedničku želju za odgovorom na ključne probleme čovječanstva i planeta, poput klimatskih promjena, ugroženosti biljnog i životinjskoga svijeta i same ugroženosti ljudskog postojanja u daljnjoj budućnosti. U radu će se ukratko prikazati osnovne ideje kozmičkog odgoja, kakav je osmislila Maria Montessori, i ukazati na dodirne točke kozmičkog odgoja i integrativne bioetike u svjetlu odgoja za bioetički senzibilitet.
Maria Montessori, the founder of the Montessori method and philosophy, developed within her method the so-called Cosmic Education, which is considered to be the central part of her teaching. Cosmic education originated as the answer to and hope for humanity’s brighter future during hard times in its history. It is based on the understanding of the interconnectedness of humanity with nature and all living and non-living things. At the centre of both Cosmic Education and the Montessori method as a whole, is a child who needs to be taught the responsibilities of their actions toward the planet and all living creatures in order for any human being to fulfil the cosmic task assigned to each of us. The path to the realization of said cosmic task, among other things, consists of the so-called great (cosmic) stories that are told to young children as the foundation for the understanding of how the world functions and as motivation for further learning and exploration. The goals and objectives of the Montessori Cosmic Education are in line with the goals of integrative bioethics. This is manifested through a common desire to respond to the crucial issues facing humanity and the planet such as climate change, the endangerment of the flora and fauna and the very threat for the human existence in the distant future. This paper will provide a brief overview of the basic ideas of cosmic education as it was conceived by Maria Montessori and point out where cosmic education and integrative bioethics overlap in terms of bioethical sensibility.
PDF
