Laparoscopic approach to inguinal hernia repair is indicated for recurrent and bilateral hernias or as patient choice in unilateral primary hernias. Totally extraperitoneal (TEP) approach has some ...advantages over transabdominal preperitoneal (TAPP) approach, but has proved to be more technically demanding. It cannot be emphasized enough that every incision and trocar placement poses a risk of bleeding, organ damage, incisional hernia and less favorable cosmetic effect. Single incision laparoscopic (SILS) TEP hernia repair has reduced the number of incisions to minimum. A 60-year-old male patient presented with unilateral right sided primary indirect inguinal hernia. Laparoscopic SILS TEP repair was performed: a single 2.5-cm infraumbilical incision was made, the anterior rectus sheath was incised and a balloon dissection device was inserted over the posterior rectus sheath, guided to the pubic symphysis and inflated, resulting in separation of the peritoneum from the rectus muscle. This creation of the extraperitoneal space allowed for laparoscopic dissection to take place. We used a 10-mm optical trocar and two 5-mm trocars placed 1 cm laterally from the optical port. The operation was free from complications and the operative time was 90 minutes. Postoperative recovery was uneventful. We report on, to our knowledge, the first case of SILS TEP hernia repair. Based on this experience, we believe that SILS TEP is feasible. Adjacent placement of trocars in SILS reduces triangulation which, along with frequent crossing of instruments, renders this approach more demanding. Cosmetic benefit is clear; however, it remains to evaluate patient recovery, postoperative pain and complications in comparison to standard TEP.
Laparoscopic cholecystectomy has become gold standard for cholecystectomy. The tendency of minimizing surgical trauma encourages the use of new approaches in laparoscopic surgery. Single incision ...laparoscopic surgery (SILS) cholecystectomy was first performed ten years ago; however, it is only recent technologic development that has enabled its wider acceptance. We report on a case of a 69-year-old female patient scheduled for elective laparoscopic cholecystectomy due to symptomatic ultrasonography verified cholelithiasis. A single 2.5-cm long semicircular supraumbilical skin incision was used. Pneumoperitoneum was established with the Veress access needle. Abdominal cavity was entered through three trocars: 10-mm trocar for camera and two 5-mm trocars, each placed 1 cm laterally and cranially from the 10-mm trocar. Antegrade cholecystectomy was performed without stay suture placement. Postoperative course was uneventful. The benefits of transition from standard laparoscopic approach to SILS will not be as obvious as was the transition from open to laparoscopic cholecystectomy. However, it cannot be overstated that every additional incision and trocar placement poses a risk of bleeding, organ damage and incisional hernia. SILS approach is feasible with standard and slightly modified instruments for standard laparoscopic cholecystectomy, thus posing minimal additional challenge to the laparoscopic surgeon. Accordingly, we believe that the use of this approach for cholecystectomy is worthwhile.
U radu se pojašnjava pojam „psihosocijalni“ koji je postao neizostavan u svim područjima proučavanja i djelovanja vezanih za čovjeka i njegovu prirodu u obiteljskom, grupnom i širem društvenom ...kontekstu. Pa i u naoko potpuno različitim fenomenima - mehaničkim, električnim, elektroničkim, pa čak i mehatroničkim i robotičkim – možemo vidjeti ulogu psihosocijalnih pojava. Slijedi rasprava o grupnom i timskom
radu, vrstama timova i voditelja, optimalnim načinima funkcioniranja, postizanja poželjnih rezultata rada tima uz očuvanje integriteta, zdravlja, a onda i rasta, razvoja, osobnog i profesionalnog napredovanja članova. Za postizanje ovako visoke, a neophodne razine funkcioniranja timova nije lako osigurati uvjete rada u kojima stručnjaci s različitih područja djelovanja, a osobito u psihosocijalnom radu, ne bi postali
žrtve tih/svojih postignuća. Kako bi se izbjegle ove i slične komplikacije neophodno je osigurati provođenje odgovarajućeg tipa supervizije kojim se to/takva razina zaista i postiže. U tom kontekstu predstavljeno je više tipova supervizije i supervizora sa svojim specifičnostima uvjetovanima dominantnim područjem bavljenja tijekom
supervizijskog rada, određenima uz ostalo i specifičnostima timova i timskog rada i, što je posebno zanimljivo, stilom vođenja supervizije o čemu postoje različita gledišta na razini teorije i prakse. Izdvajaju se različita viđenja same ideje „supervizijskog stila“ i stilova koji su jasno predstavljeni i opisani uz pojašnjenje optimalne primjene svakoga
od njih, kao i moguća postignuća. Osobito se naglašava važnost redovne supervizije u području socijalnog rada te osobnog i stručnog napredovanja, stalne edukacije, ali i puta ka uspješnom preveniranju pregaranja na poslu, nošenju s posrednom i neposrednom
traumatizacijom, pa i mogućim tragedijama.
Zadnjih desetak godina mobbing i slična antisocijalna ponašanja pojedinaca na radnom mjestu prepoznati su kao važno pitanje organizacije rada. Stoga ne čudi da je interes stručnjaka i istraživača u ...svijetu, a sve više i kod nas, usmjeren na izučavanje utjecaja organizacijskog i individualnog stresa, odnosa među zaposlenicima i sl., kao i pronalaženje efikasnih metoda i tehnika preveniranja mobbinga te njegovih posljedica za pojedinca, njegovu obitelj i radnu organizaciju Nadalje, sve više raste svijest o tome da mobbing nije pojedinačna epizoda, individualna poteškoća, nego strukturirani, strategijski problem koji svoje korijene ima u organizacijskim, kulturnim i širim društvenim okvirima. Sukladno tome cilj je rada ukazati na moguće posljedice mobbinga kako na direktne tako i na indirektne žrtve mobbinga te važnost strateškog pristupa razvijanju, implementiranju i evaluiranju programa prevencije mobbinga.
Rad je posvećen istraživanju provedenom u okviru znanstvenog projekta „Street corner work s obiteljima" temeljenog na metodologiji akcijskih istraživanja za koja je karakteristično djelovanje na ...istraživanu pojavu, ispitivanje i utvrđivanje rezultata tog djelovanja. Nešto više od godinu dana istraživač je odlazio na mjesta na koja dolaze roditelji s djecom predškolske dobi te koristeći metodu promatranja sa sudjelovanjem otkrivao rizične situacije u kojima odrasli svojom nekompetentnošću djecu dovode do ozbiljnih stresnih doživljaja, zanemaruju ju, pa i zlostavljaju, a da toga najčešće nisu ni svjesni. Istraživač – psiholog, kompetentan terapeut, ulazi u rizične situacije, razrješava ih i tako kod djece otklanja stres, a roditelje i druge odrasle, pokretače krizne situacije, informira o tome što se s djecom zaista događalo i podizanjem njihove roditeljske kompetencije prevenira nove slične rizične situacije. Tijekom provedbe projekta identificirano je osamnaest slučajeva u kojima su djeca doživljavala stres. U dvanaest slučajeva djeca su bila izložena stresu vrlo visokog intenziteta, u četiri je stres bio visokog intenziteta, a u dva blagog. Među odraslima, čija nekompetencije je dovela do stresa kod djece, bilo je više žena nego muškaraca, ali razlika nije statistički značajna. Uz prikaz karakterističnih situacija u kojima su djeca izložena zanemarivanju ili nasilju rad daje analize razvoja i razrješavanja kriznih situacija te njihove ishode za djecu i odrasle. Pokazalo se da su u podjednakom broju situacije razriješene promjenom fokusa roditeljske pažnje s nekog drugog sadržaja na dijete i zadovoljavanjem djetetovih potreba, odnosno prekidom stresa na najvišoj točki i izlaženjem iz njega uz dovođenje djeteta do katarze nakon što bi roditelj pod pritiskom djelovanja stručnjaka promijenio predmet pažnje i usmjerio se djetetu. U jednom slučaju nije bilo moguće eliminirati izvore stresa zbog nemogućnosti dohvata
obitelji, a u jednom je prestanak izlaganja djeteta stresnim situacijama bio uvjetovan koristan te kako, osim što pomaže razrješavanju aktualnih stresnih situacija, ima i preventivne učinke.
Uvodnik Janković, Josip
Socijalne teme,
12/2018, Letnik:
1, Številka:
5
Web Resource
Odprti dostop
Peti broj Socijalnih tema logičan je plod nastavka naših nastojanja! Mali je to jubilej ovog časopisa koji odolijeva svim nevoljama koje se uopće u tom području znanstvenog djelovanja mogu pojaviti! ...No, usprkos svemu, on i dalje opstaje. I sada, poslije ovog broja, čini nam se da mu nema kraja!
U ideji Uredništva ovaj broj je trebao biti posvećen znanstvenoj kritičkoj analizi našega pravnog sustava bremenitoga više nego upitnim zakonskim rješenjima, nedjelotvornošću sudova te etičkim dubiozama sudionika čitavog tog sustava. Trebao je donijeti nove ideje i suvisle prijedloge usmjerene nalaženju mogućih rješenja za njegovo ozdravljenje, pokazati putove kojima bi trebalo ići. Nažalost, ni autori koji su se prihvatili tog pothvata nisu završili svoje članke do zaključenja broja!
Ovakav razvoj situacije učinio je da radovi koje će zainteresirani znanstveni krugovi naći na stranicama petoga broja Socijalnih tema, ostanu u užem psihosocijalnom krugu interesa, što za sam časopis nije nimalo loše! Zahvaljujući tome neki zaista izuzetni članci objelodanjeni su i prije no što je bilo planirano!
Prvi od tih članaka posvećen je „zelenom socijalnom radu”, ujedno i prvi u nas koji se tako eksplicitno bavi ovim zanimljivim i tako aktualnim temama povezujući ekološke paradigme sa suptilnim područjima djelovanja socijalnog rada dnevno preplavljenog pojavama kojih su korijeni upravo u tim ekološkim, klimatskim i njima uvjetovanim fenomenima!
Slijedi članak koji se vrlo intenzivno bavi pitanjima kontratransfera u art terapiji i tako nas, nakon članka posvećenog katarzičnom djelovanju drame autorice Puškar Mustafić (u četvrtom broju), nastavlja voditi razmišljanjima o umjetnosti ne samo kao o fenomenu koji omogućuje: opuštanje, oslobađanje od teškim doživljajima izazvanih napetosti, liječenje i vrlo ozbiljnih psihičkih poteškoća, nego i kao „ljepšoj sestri”
znanosti, koja ponekad i prije nje, znanosti, inače u ovoj zapadnoj, sada već ozbiljno dekadentnoj civilizaciji, predodređenoj i okrunjenoj ekskluzivnim pravom na otkrivanje tajni ovoga svijeta, otkriva često i najsloženije znanstvene zagonetke! I ne samo to, umjetnost, osobito ona umjetnost riječi, ista ta otkrića nudi formulirana na daleko
ljepši, šarmantniji i suptilniji način! Za to ona, umjesto suhoparnog znanstvenog jezika, koristi rimu, metaforu, alegoriju i druge stilske figure nudeći svijetu spoznaje o njemu bez očekivanja da za epohalna otkrića dobiva razne znanstvene nagrade i njima se kiti!
Njoj, umjetnosti, dovoljno je da oslika svijet. Nekada nagrđen, iskritiziran, ismijan, ali i uljepšan. Svakako pokrene neke pozitivne emocionalne i kognitivne procese i svim što nudi čini ljude boljima, humanijima, kvalitetnijima, ali i mudrijima! I, nimalo manje zanimljivo, taj svijet se pravi kao da ne vidi što mu umjetnost nudi nizašto tisućljećima!
Ili zaista ne uočava ta otkrića, za kojima tragaju naraštaji znanstvenika bez uspjeha!
Uvođenjem znanosti u osvješćivanje i te značajke umjetnosti i umjetnost snažnije djeluje na razvoj znanosti! Takvim prožimanjem one uspijevaju ovome svijetu dati mnogo više, mnogo bolje i ljepše plodove svojih nastojanja!
Ostali radovi bave se vrlo aktualnim temama, primjerice, kod nas inovativnim udomljavanjem djece s poremećajima u ponašanju, kao kvalitetnijeg puta vraćanja ovog dijela populacije u riziku s margine društva, uspoređivanjem razine stresa na poslu djelatnika u javnom i realnom sektoru, te isto tako aktualnom, prevencijom nasilja iz
perspektive obitelji/doma i škole.
Časopis, dakle, nastavlja svojim putom donošenja rezultata istraživanja iz vrlo aktualnih područja društvenih znanosti i, što nam se čini posebno vrijednim, zaista inovativnim temama iz svijeta znanosti uopće.
