Povećana napetost lateralnog retinakula patele može se javiti kao samostalni entitet ili u sklopu drugih poremećaja patelofemoralnog zgloba kao što su patelofemoralna displazija, lateralna ...nestabilnost patele, ozljede medijalnog patelofemoralnog ligamenta i hondromalacija. Presijecanje lateralnog retinakula, kako bi se postigao bolji balans aktivnih i pasivnih stabilizatora patele i na taj način korigirao njen položaj, bila je jedna od najizvođenijih operacija u ortopediji bez obzira na etiologiju poremećaja. Biomehaničke i kliničke analize pokazale su mogućnost nastanka brojnih komplikacija koje mogu nastati neselektivnom primjenom ove operacijske tehnike od kojih je najteža medijalna nestabilnost patele. Danas se kao metoda za korigiranje napetosti lateralnih stabilizatora patele češće upotrebljava tehnika produljivanja lateralnog retinakula kojom se puno bolje može regulirati napetost lateralnih struktura uz značajno manje komplikacija.
Tightness of the lateral patellar soft tissue complex could be isolated entity or associated with other patellofemoral disorders such as patellofemoral dysplasia, lateral patella instability, medial patellofemoral ligament injury and chondromalatia. Lateral retinacular release was a method of choice among orthopaedic surgeons for improving the patellofemoral balance and congruency regardless the etiology of patellofemoral disorders. Biomechanical and clinical studies have shown that nonselective use of this surgical method could cause numerous complications among which medial patellar instability is the worst. Today most orthopaedic surgeons prefer lengthening instead release, because lateral lengthening is a more precise technique, with reduced complication rates.
Posljednja dva desetljeća relevantni svjetski podaci uspoređuju problem politraume
s epidemijom, koristeći se sintagmom „traumatizirani bolesnik”, svrstavajući ga na treće
mjesto svih uzroka ...smrtnosti, a na prvo mjesto u dobnoj skupini od 1. do 44. godine života.
Zbog složenosti samih ozljeda, kao i zbog nedovoljno objašnjenih odgovora organizma na
samu traumu i na terapijske postupke, liječenje politraumatiziranih bolesnika jedno je od
najsloženijih u suvremenoj medicini. U suvremenom pristupu liječenju od velike su pomoći
algoritmi, čijom se točnom primjenom postižu bolji rezultati uz smanjenje propusta i pogrešaka
na najmanju moguću mjeru. Osnovni princip liječenja politraumatiziranih bolesnika jest
da ono počinje na mjestu nezgode, traje tijekom transporta i nastavlja se u bolnici uz poštovanje
principa istovremenosti dijagnostike i liječenja. Uspostava registra traume i neprestano
vrednovanje rezultata liječenja predstavljaju jedan od osnovnih preduvjeta za osnivanje
centra trauma prve kategorije, a samim time i za poboljšanje kvalitete zbrinjavanja politraumatiziranih
bolesnika.
PDF