U članku se analizira utjecaj abruceško-moliškoga dijalekta na
moliškohrvatski fonetski i fonološki sustav, a radi usporedbe
navode se i likovi iz standardnoga talijanskoga jezika. Utvrđeno je
da su ...brojne riječi iz abruceško-moliškoga dijalekta ušle u
moliškohrvatski, a glasovne promjene koje se u njima uočavaju vrlo
se često događaju i u izvornim hrvatskim riječima.
U ovom se radu proučava kako se talijanski pridjevi morfonološki prilagođuju dubrovačkom govoru u djelima Marina Držića. Obrađuju se i pridjevske tvorenice koje su izvedene od talijanskih leksema. ...Analiza je obogaćena poredbenim zapažanjima o istim ili sličnim načinima prilagodbe u mnogim hrvatskim primorskim govorima. Uočava se da su pridjevi preuzeti iz talijanskoga u dubrovačkom govoru Marina Držića morfosintaktički potpuno prilagođeni sustavu jezika primatelja. Također, neki se oblici pridjeva razlikuju od onih zabilježenih u dubrovačkoj dramskoj književnosti od XVI. do kraja XIX. stoljeća, kao i od suvremenih dubrovačkih oblika. Na kraju se ukazuje na romansko nadslojavanje (latinski – dalmatoromanski – talijanski) i kao posljedica toga, na konvergenciju dalmatoromanske i talijanske leksičke komponente.
U članku se obrađuju primjeri semantičke specijalizacije posuđenica u hrvatskom jeziku, koji nas dovode do pitanja amelioracije i pejoracije značenja, uvrštenja u rječnik, lažnih parova i daljnjeg ...mijenjanja značenja.
Pojedini kroatizmi koji su prodrli u mletački jezični sustav mogu se objasniti različitim
vrstama metaplazama. Posuđenice, mahom imenice, katkad se ne preuzimaju u nominativu,
te doživljavaju ...promjenu roda i broja u odnosu na hrvatski predložak. Ponekad dolazi
do leksikalizacije. U članku se analiziraju slučajevi metaplazama hrvatskih posuđenica
zabilježenih u mletačkim rječnicima (Boerio, Kosovitz, Rosamani, Doria, Miotto, Manzini/
Rocchi, Samani, Glavinić, Buršić Giudici/Orbanich), ali i u rječnicima istroromanskih
govora, koji su izloženi mletačkim/talijanskim i hrvatskim utjecajima (Dalla Zonca, Cernecca,
Pellizzer, Balbi/Moscarda Budić). Prilagodbe istih hrvatskih riječi navedene su i iz
istrorumunjskih rječnika (Kovačec, Filipi).
Značenje posuđenica često je promijenjeno u odnosu na značenje njihovih predložaka
u jeziku davatelju. Novo značenje predstavlja poticaj jeziku iz kojega je riječ bila pousuđena
da je ponovno preuzme. ...Tako se jezik koji je bio davatelj pretvara u novoga primatelja. Polazeći od korpusa T. E. Hopea (Lexical Borrowing in the Romance Languages) u članku se
analiziraju francuski talijanizmi koji su “se vratili” u talijanski jezik. Na planu izraza te
“vraćene” posuđenice mogu se razlikovati od izvornih talijanskih riječi i tada su njihovi
alotropi. U suprotnom slučaju riječ je o semantičkim posuđenicama. Talijansko-francuske
povratne posuđenice na poseban način svjedoče o snazi uzajamnih veza koje postoje
između tih dvaju romanskih jezika.
Polazeći od opće definicije lažnih parova u članku se raspravlja o tome je li za uspostavljanje semantičkih lažnih parova presudno zajedničko podrijetlo riječi. Često se smatra da riječi ...zajediničkoga etimona predstavljaju opasnost jer ih govornici dvaju jezika lako zamjenjuju misleći da im je značenje istovjetno. S druge strane, riječi različitih etimona ne bi bile izložene toj opasnosti jer se drži da su značenjski veoma daleke. No, ove druge mogu pripadati istom semantičkom polju. Osim toga, naša sklonost paretimologiji pomaže uspostavljanju veza čak između riječi kojima su značenja veoma različita, a to je vidljivo kako u okviru istoga jezika (hornonimi ili paronimi), tako i između dvaju ili više jezika. Na temelju toga zaključuje se da za uspostavljanje lažnih parova nije relevantno zajedničko podrijetlo. Za potkrepu se navodi primjer interferencije lažnoga parnjaka nevidljivoga jezika -u etimološkom tumačenju suvremenoga rječnika.
U različitim jezičnim varijetetima etimološki iste riječi međusobno se formalno i/ili semantički manje ili više razlikuju, te predstavljaju specifičan slučaj lažnih parova -unutar istoga jezika. U ...hrvatskim dijatopijskim varijetetima tomu su čest uzrok različiti jezici iz kojih su riječi preuzete. U sjevernim, kontinentalnim regionalnim dijalektima u pravilu nalazimo talijanske odnosno romanske riječi koje su prodrle posredstvom njemačkoga jezika, dok su u južnim, primorskim regionalnim dijalektima najčešće posuđenice iz talijanskoga odnosno mletačkoga. Budući da govornici standardnog hrvatskog jezika nerijetko poznaju i neki dijalekt, kad govore talijanski, nastaju pozitivne ili negativne interferencije. Tima posljednjima posebno pogoduju lažni parovi. U članku se obrađuju primjeri hrvatskih regionalizama koji su lažni parovi riječi standardnoga talijanskog jezika.
U modernim jezicima brojne riječi koje sadrže indoeuropsku osnovu *dom
* dem *dm-, *đm- normalnim fonetskim razvojem udaljile su se od svojeg
etimona. No, za ilustraciju semantičkih promjena, koje ...počesto dovode do
neočekivanih rezultata, dovoljno je uzeti kao početnu točku latinski. Nakon
ovih uvodnih napomena popraćenih primjerima, u članku se usmjerava
pozornost na promjene značenja latinske riječi domus. U njemačkom je Dom
(katedrala9) metonimijom dobio i značenje ‘lunapark9. Francuski dome katedrala9
dovodi nas do homonima grčkoga podrijetla (kupola9), s kojim se u etimološkim
tumačenjima često brka. Etimon dom- nalazimo u velikom broju
riječi preuzetih iz latinskoga, te u izvedenicama i posuđenicama iz modernih
jezika. Dominus i domina, odnosno njihovi raznoliki refleksi u vise jezika,
otkrivaju nam neočekivane prilagodbe i promjene, prije svega semantičke, ali
i fonološke (hrv. dundo < tal. donno < lat. dominus), koje katkad zamagljuju
vezu s izvornom riječi.
PDF
