Papinstvo je jedna od glavnih prepreka na ekumenskom putu kojim zajedno hode Katolička Crkva i njezini ekumenski partneri. Budući da je to pitanje od iznimne važnosti, Katolička Crkva, otkako se ...intenzivno priključila suvremenom ekumenskom pokretu nakon Drugoga vatikanskog sabora, sa svojim ekumenskim partnerima u bilateralnim i multilateralnim dokumentima i o njemu progovara. U ovom radu istražit će se svi ekumenski dokumenti u kojima se o tom pitanju govori, i to od vremena neposredno nakon Drugoga vatikanskog sabora pa sve do najnovijeg vremena, te će se u ekumenskom duhu osvijetliti kako problematiziranje ovog pitanja, tako i neka rješenja koja su ponuđena, a sve s ciljem međusobnog približavanja i ujedinjavanja razjedinjenih kršćana. Tako će ovaj rad donijeti pregled ove iznimno važne ekumenske problematike u okviru postavljene teme.
The papacy is one of the main obstacles on the ecumenical path that the Catholic Church and its ecumenical partners walk together. As this issue is extremely important, the Catholic Church, since it intensively joined the contemporary ecumenical movement after the Second Vatican Council, has been speaking about it with its ecumenical partners in bilateral and multilateral documents. In this paper, all ecumenical documents that discuss this issue will be investigated, from the time immediately after the Second Vatican Council until the most recent time. Also, in an ecumenical spirit, both the problematization of this issue and some of the solutions that have been offered will be illuminated, all with the aim of bringing together and uniting the separated Christians. Therefore, this paper will provide an overview of this extremely important ecumenical issue within the framework of the set topic.
U ovom se radu bavimo istraživanjem filozofskoga rada franjevca Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Karla Eterovića (1874. – 1935.). Rad je, uz uvodne napomene i zaključak, podijeljen ...na dva poglavlja. U prvom poglavlju, na temelju dostupne literature, u osnovnim crtama progovara se o Eterovićevu životu i općenito o stvaralaštvu. U drugom poglavlju tematizira se Eterovićevo filozofsko stvaralaštvo. Ponajprije je nabrojan njegov cjelokupni filozofski opus, a zatim se prelazi na kratki prikaz – osvrt na ono što je za svojega života iz filozofije objavio. Središte njegova filozofskoga rada jest skolastička filozofija i polemika s onima koji istu tu filozofiju podcjenjuju ili odbacuju.
The paper investigates the philosophical work of the Franciscan of the Franciscan Province of the Most Holy Redeemer, Fr. Karlo Eterović (1874-1935). The paper is divided into two chapters with introductory notes and a conclusion. The first chapter, based on the available literature, speaks in basic terms about Eterović’s life and his creativity in general. The second chapter discusses Eterović’s philosophical work. First, it lists his entire philosophical oeuvre, and then it gives a brief overview – review of what he published in philosophy during his lifetime. The center of his philosophical work is scholastic philosophy and polemics with those who underestimate or reject this philosophy.
Rad se bavi filozofskim radovima fra Krste Kržanića. U prvom poglavlju daje se kratak osvrt na njegov životu i djelovanje, u drugom poglavlju riječ je o njegovom filozofskom stvaralaštvu. Detaljnije ...predstavljamo njegova četiri značajnija filozofska rada, i to dva na talijanskom, La scuola francescana e l’averroismo (Franjevačka škola i averoizam), Grandi lottatori contro l’averroismo (Veliki borci protiv averoizma), te dva na hrvatskom jeziku, Glavne ideje Augustinove filozofije i knjiga iz 1934. godine pod naslovom Baruh Benedikt Spinoza: život i filozofija. U zaključku rada donosimo nekoliko ocjena Kržanićeva filozofskog rada, a na poseban način kratko vrednujemo njegov filozofski rad u kontekstu franjevaca Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja u dvadesetom stoljeću koji su se bavili i filozofijom.
In the paper, the author discusses ecumenical dialogue between the Catholic Church, i.e. the Pontifical Council for Promoting Christian Unity, and the Mennonites, i.e. the Mennonite World Conference. ...In the introduction, the author briefly presents the historical context of the formation of the Mennonites, mentioning particularly MennoSimons, their founder. The first chapter presents the structure of the Catholic-Mennonite ecumenical dialogue under the title Called Together to be Peacemakers, and the document itself contains a total of 215 items. The second chapter deals with the main theological emphasis of the document, namely: the joint study of history, common understanding of theology (agreement and disagreement in Church teaching, the teaching about sacraments and ordinances, and commitment to peace), and the way towards the healing of memories. In the end, the author brings the main highlights of this bilateral dialogue and emphasizes its importance for the future unity between Catholics and Mennonites.
Rad uz uvod i nekoliko zaključnih misli ima dva poglavlja. U prvom poglavlju pod naslovom Ukratko o nastanku i radu Ekumenskog vijeća crkava u nekoliko poteza donosimo nastanak ovog važnog Vijeća na ...globalnoj razini te donosimo i popis svih deset svjetskih konferencija koje su održavane od 1948. do 2013. godine. Drugo poglavlje rada ima naslov Tematika odnosa prema stvorenome na svjetskim konferencijama Ekumenskog vijeća crkava. U njemu se govori o glavnim ekološkim temama, naglascima, poticajima i upozorenjima na pojedinim svjetskim konferencijama Ekumenskog vijeća crkava. Svjetska ekumenska asembleja u Seulu 1990. godine dala je odlučujući poticaj za bavljenje ekološkom tematikom, a prvi put Ekumensko vijeće crkava izravno o stvorenom svijetu i ekologiji govori na Sedmoj svjetskoj skupštini u Canberri 1991. godine. Naravno, i Osma svjetska skupština u Harareu 1998. godine, Deveta u Porto Alegreu 2006. te, naposljetku, Deseta svjetska skupština u Busanu 2013. godine bave se u jednom dijelu više ili manje istom tematikom. Pri kraju rada donijeli smo i Izjavu o klimatskoj pravdi Izvršnog odbora Ekumenskog vijeća crkava iz 2016. godine.
U radu se bavimo fra Jurom Božitkovićem u ulozi istraživača i povjesničara hrvatske filozofske baštine. Uz uvodna i zaključna promišljaja rad ima tri poglavlja. U prvom poglavlju donose se osnovni ...podatci o životu i radu fra Jure Božitkovića. Drugo poglavlje bavi se njegovim filozofskim stvaralaštvom u kojem smo popisali sve njegove bibliografske jedinice iz područja filozofije. Treće poglavlje sadrži razvrstavanje te kratak prikaz i analizu Božitkovićeva filozofskog opusa u cjelini, s posebnim naglaskom na istraživanje hrvatske filozofske baštine. Iz analize proizlazi da se Božitković najviše bavio starijom hrvatskom filozofijom, istraživao arhive franjevačkih samostana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja te analizirao i predstavio filozofiju našeg znamenitog filozofa Ante Petrića, koji je sve svoje radove iz filozofije napisao i objavio na talijanskom jeziku. Zaključno se može reći da je Božitkovićevo značenje u sustavnom istraživanju i opisivanju rukopisne filozofske građe po franjevačkim samostanskim knjižnicama te u sustavnom bavljenju filozofijom Ante Petrića.
U radu istražujemo filozofske teme i filozofe koji su objavljivali svoje tekstove u časopisu ‘Nova revija’, koji je izlazio od 1922. do 1941. godine. Budući da u razdoblju između dva svjetska rata u ...Hrvatskoj nije postojao časopis koji bi bio namijenjen izrazito filozofiji, hrvatski su (crkveni) filozofi svoje filozofske priloge objavljivali u teološkim časopisima otvorenima i za suradnju iz filozofije te u drugim tjednicima i mjesečnicima. Ta činjenica istraživačima hrvatske filozofije uvelike otežava posao popisivanja i sustavnog analiziranja hrvatske filozofske baštine tog razdoblja. Rad je podijeljen u četiri dijela. U prvom dijelu donosimo nekoliko povijesnih bilježaka o nastanku časopisa ‘Nova revija’. Drugi dio donosi detaljnu bibliografiju svih filozofskih članaka. reći dio rada donosi kratku analizu filozofskih tekstova u nekoliko različitih kategorija, a četvrti dio biografije autora koji su svoje filozofske tekstove objavili u ‘Novoj reviji’.
U ovom se radu bavimo dokumentom Luteransko-katoličke komisije o jedinstvu i zajedničkoj komemoraciji reformacije pod naslovom Od sukoba do zajedništva. U uvodu se kratko izražava različito shvaćanje ...same 500. obljetnice početka reformacije unutar Katoličke Crkve. U prvom poglavlju rada ukratko se po poglavljima predstavlja cijeli dokument, dok se drugo poglavlje, koje je ujedno i središnji dio rada, bavi četirima temeljnim teološkim temama Martina Luthera u svjetlu luteransko-katoličkog dijaloga: naukom o opravdanju; euharistijom; ministerijem; Pismom i tradicijom. Na kraju rada donosimo nekoliko obilježja ovog dokumenta koja bi bilo dobro usvojiti i slijediti u daljnjim dijalozima i zajedničkim dokumentima na svim ekumenskim razinama: izbjegavanje polemičnosti; prihvaćanje vlastite odgovornosti; optimizam u smislu postizanja vidljivog jedinstva.
U ovom se članku bavimo prikazom glavnih ekumenskih koraka koji su učinjeni u Katoličkoj Crkvi u odnosu na ekumenizam s posebnim naglaskom na katoličko-luteranski dijalog. Uz uvod i zaključak, članak ...je podijeljen na četiri kraća poglavlja. U prvom poglavlju pod naslovom »Molitvena osmina za jedinstvo kršćana« ukratko smo prikazali nastanak i istaknuli važnost ove molitvene osmine. Naime, ona je često puta jedina ekumenska aktivnost tijekom cijele godine u mnogim župnim zajednicama. Drugo poglavlje govori o Drugom vatikanskom saboru i o ekumenskom otvaranju Katoličke Crkve kroz nekoliko različitih naglasaka: »Usmjerenost na ekumenizam«, »Tajništvo za sjedinjenje kršćana«, »Prisutnost nekatoličkih promatrača na Saboru«, »Novi pristup ekumenizmu – ‘Unitatis redintegratio’«, »Subsistit in«, »Hierarchia veritatum«. Treće poglavlje govori o uključivanju Katoličke Crkve u pokret »Vjera i ustrojstvo« dok se u četvrtom poglavlju govori o »Zajedničkoj izjavi o opravdanju« iz 1999. godine te o dokumentu iz 2013. godine pod naslovom »Od sukoba do zajedništva«. Zaključno možemo reći kako stav Katoličke Crkve u 20. stoljeću prema ekumenizmu treba podijeliti na dva dijela: prije i nakon Drugog vatikanskog sabora. 500-ta obljetnica od početka Reformacije prigoda je da se još zdušnije nastavi ekumenski dijalog između luterana i katolika te da učinimo i posljednje korake prema vidljivom jedinstvu.
In this article, we are discussing the main ecumenical steps that have been taken in the Catholic Church regarding ecumenism with special emphasis on the Catholic-Lutheran dialogue. Besides the introduction and conclusion, the article is divided into four short chapters. In the first chapter, entitled “The Week of Prayer for Christian Unity”, we briefly presented the origin and emphasized the importance of this week of prayer. Namely, in many parish communities it is often the only ecumenical activity throughout the year. The second chapter speaks of the Second Vatican Council and the ecumenical opening of the Catholic Church through several different emphases: “Focus on Ecumenism”, “Secretariat for Christian Unity”, “The Presence of Non-Catholic Observers at the Council”, “New Approach to Ecumenism - Unitatis Redintegratio”, “Subsistit in”, “Hierarchia veritatum”. The third chapter discusses the joining of the Catholic Church in the “Faith and Order” movement, while the fourth chapter discusses the “Joint Declaration on Justification” from 1999 and the 2013 document entitled “From Conflict to Communion”. In conclusion, we can say that the attitude of the Catholic Church in the 20th century towards ecumenism should be divided into two parts: before and after the Second Vatican Council. The 500th anniversary of the Reformation is an opportunity to continue the ecumenical dialogue between the Lutherans and the Catholics even more fervently, and to make the final steps towards a visible unity.
Rad je podijeljen na četiri dijela. U prvome dijelu predstavljen
je proces nastanka dokumenta Crkva: prema jednoj zajedničkoj
viziji, te smo ga i naslovili “Nastanak dokumenta”. Drugi dio
govori o ...važnosti dokumenta: važnost dokumenta za budućnost
ekumenskog pokreta doći će do izražaja tek u budućnosti, tj. kada
Crkve i crkvene zajednice kojima je ovaj dokument i upućen pošalju
svoje službene odgovore na postavljena pitanja i problematiku
koja se u dokumentu naznačuje. Treći dio nosi naslov „Teološkoekumenska problematika u dokumentu“ i ukratko predstavlja
glavne teme kojima se dokument bavi, odnosno: Utemeljenje Crkve;
Poslanje Crkve; Važnost jedinstva Crkve; Nepostojanje novozavjetne
sustavne ekleziologije; Koinonia; Božji narod, proročki, svećenički i
kraljevski; Tijelo Kristovo; Odnos između institucionalnih struktura
ili zaređenih službenika i djelovanja Duha Svetoga; Zajedništvo
u jedinstvu i različitosti; Sakramenti; Zaređeni službenici; Primat;
Moralni principi. U četvrtom dijelu rada govorimo o smjernicama za
Crkve i o važnosti dokumenta kao takvog. Budući da dokument nije
obvezujuće naravi za Crkve kojima je upućen, on, dakle, potiče Crkve,
ali ih ne obvezuje, da promisle o svojim dosadašnjim stajalištima
te da pokušaju više uvažavati stajališta drugih kršćana. Važnost
dokumenta zapravo ponajprije leži u tome što on na jednome mjestu
sažimlje dosadašnji ekumenski put s obzirom na ekleziološku
tematiku te osvješćuje Crkvama probleme o kojima bi trebale još
jednom promisliti i ponuditi odgovore koji bi potaknuli kršćane na
još snažnije približavanje.
PDF
