U bolesnika s kroničnom limfoproliferativnom bolesti (LPB) veća je učestalost nastanka sekundarnih neoplazma. Istodobna pojava limfoproliferativne neoplazme (LPN) i mijelodisplastičnog sindroma (MDS) ...vrlo je rijetka. Druga hematološka neoplazma dijagnosticira se slučajno tijekom kontrola ili pri dodatnim analizama zbog
nesukladnih kliničkih ili laboratorijskih nalaza. Prikazujemo dijagnostički postupak, tijek bolesti i liječenje 65-godišnje bolesnice s kroničnom limfoproliferativnom neoplazmom i MDS-om sa suviškom blasta tipa 2
(MDS-EB2). Vodeći nalaz bila je neutropenija, a tek su citološkim analizama koštane srži i periferne krvi dijagnosticirane navedene neoplazme. Liječenje jedne i druge hematološke neoplazme nije dalo zadovoljavajuće rezultate i MDS je progredirao u akutnu mijeloičnu leukemiju. U bolesnika s limfoproliferativnom neoplazmom i citopenijom
valja tragati za mogućim drugim uzrocima takvih aberantnih nalaza. Pri liječenju tih bolesnika razumno je liječiti dominantnu bolest.
Sindrom mijelodisplazije ili mijelodisplastični sindrom (MDS) naziv je za skupinu heterogenih klonskih hematoloških poremećaja hematopoetskih matičnih stanica, praćenih neučinkovitom hematopoezom ...jedne ili više staničnih linija i pojavom posljedičnih citopenija s povišenim rizikom od progresije u akutnu mijeloičnu leukemiju (AML). Mikroglasničke ribonukleinske kiseline (miRNK; engl. Micro Messenger Ribonucleic Acid – miRNA) kratke su, nekodirajuće molekule RNK koje, osim što pridonose patogenezi MDS-a, djeluju i kao regulatori epigenetičkih mehanizama i potencijalni su prognostički biljezi za ranu dijagnostiku i klasifikaciju MDS-a. Cilj je rada bilo ispitivanje razine promjene genskih ekspresija specifičnih miRNK (hsa-miR-125a, hsa-miR-99b, hsa-miR 126 i hsa-miR-125b) u plazmi zdravih dobrovoljaca i ispitanika s dijagnozom MDS-a. Ispitivanje se provodilo u Kliničkom zavodu za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu Kliničke bolnice Merkur, akreditiranome prema normi EN ISO 15189:2012. Genske ekspresije navedenih, specifičnih miRNK određene su u uzorcima plazme zdravih dobrovoljaca (4) i ispitanika s MDS-om (33) kojima je on dijagnosticiran u Zavodu za hematologiju Klinike za unutarnje bolesti Kliničke bolnice Merkur, Referentnom centru Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske za dijagnostiku i liječenje MDS-a. Statistički značajne razlike genske ekspresije specifičnih miRNK u zdravih dobrovoljaca u odnosu prema ispitanicima s MDS-om nisu nađene P (hsa-miR-125a) = 0,398; P (hsa miR-99b) = 0,134; P (hsa-miR-126) = 0,305; P (hsa-miR-125b) = 0,079, a razina promjene genskih ekspresija miRNK (engl. miRNA ratios) hsa-miR-125a i hsa-miR-99b u ispitanika s MDS-om bila je gotovo dva puta viša u odnosu prema normaliziranim razinama genske ekspresije u zdravih dobrovoljaca (2,30 prema 1,90) i više od dva puta viša od razine promjene genske ekspresije miRNK hsa-miR-125b. Rezultati istraživanja upućuju na to da bi genske ekspresije miRNK hsa-miR-125a i hsa-miR-99b mogle biti regulirane istim mehanizmom i da bi mogle biti klinički važne u ispitanika s MDS-om.
Uvod: Mijelodisplastični sindrom (MDS) jedna je od najčešćih klonskih hematoloških neoplastičnih neoplazma starije dobi karakterizirana jednom ili s više citopenija te ograničenim terapijskim ...rješenjima. Cilj je
ovog rada bila retrospektivna analiza klasičnih prognostičkih čimbenika kod bolesnika dijagnosticiranih u jednom centru. Kao glavni ishod uzeto je ukupno preživljenje (engl. Overall survival – OS) definirano kao smrt od posljedica same bolesti ili nekoga drugog uzroka. Metode: Retrospektivno smo analizirali povijesti bolesti svih bolesnika dijagnosticiranih u jednom centru u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2016. godine. Rezultati: U istraživanje je uključeno ukupno 58 bolesnika s medijanom dobi od 69 godina. Nakon medijana praćenja od 12 mjeseci medijan OS-a iznosio je 17 mjeseci s procijenjenom trogodišnjom stopom OS-a od 25%. U analizi prognostičkih čimbenika zbrojevi rizične stratifikacije prema IPSS-u, R-IPSS-u i WPSS-u bili su statistički značajni te su jasno diskriminirali OS ispitanika s nižim rizikom u odnosu prema OS-u ispitanika s visokom rizikom, no zbog malenog broja bolesnika nije bilo moguće odgovoriti na pitanje koji je bodovni sustav najprikladniji u ovoj populaciji. Citogenetičke kategorije prema IPSS-u i R-IPSS-u bile su statistički značajni prediktori OS-a. Usprkos statističkoj tendenciji morfološke karakteristike (podtip MDS-a, broj blasta u koštanoj srži) nisu se pokazale statistički značajnim čimbenicima prognoze u ovih bolesnika. Od kliničkih karakteristika jedino su prisutnost anemije i njezina težina, odnosno transfuzijska ovisnost bile znatno povezane s lošijim ishodom. Zaključak: Na našoj kohorti bolesnika većina tradicionalnih faktora pokazala se važnom u skladu s literaturnim podacima.
Mijelodisplastični sindrom (MDS) klonski je poremećaj krvotvorne matične stanice karakteriziran neučinkovitom hematopoezom i citopenijom u perifernoj krvi, a u oko trećine bolesnika može doći do ...progresije poremećaja u akutnu mijeloičnu leukemiju (AML). Dijagnoza MDS-a postavlja se nakon analize periferne krvi i koštane srži, a ovisno o postotku blasta u koštanoj srži, broju citopenija te citogenetičkim abnormalnostima, određuju se prognostički indeksi (engl. International Prognostic Scoring System – IPSS, Revised International Prognostic
Scoring System – IPSS-R, WHO Prognostic Scoring System – WPSS). Dosad su provedena brojna istraživanja o molekularnim mehanizmima i epigenetičkim putovima u mijelodisplastičnom sindromu te njihovu prognostičkom i terapijskom značenju, ali je malo studija o važnosti mikroRNK (miRNK) u MDS-u. U posljednjih nekoliko godina objavljeni su brojni rezultati o utjecaju aberantnog izražaja miRNK u malignim poremećajima, pri čemu su se miRNK-i pokazali kao geni koji suprimiraju tumor ili onkogeni. U pojedinim su tumorima miRNK-i prepoznati kao dijagnostički i prognostički parametri te mogući terapijski ciljevi. U ovom radu donosimo pregled dosadašnjih rezultata o ulozi miRNK u MDS-u.
Hodgkin lymphoma (HL) is a biologically diverse group of lymphoid tumors, which accounts for 1% of all de novo neoplasms in the world's population. It is divided into two main groups: the more common ...classic Hodgkin lymphoma (cHL) and the less common nodular lymphocyte-predominant Hodgkin lymphoma (NLPHL). cHL is further divided into four subtypes, which differ in morphology and the contents of tumor microenvironment. Macrophages are one of the components of tumor microenvironment known to contribute to creating an immunosuppressive microenvironment, which inhibits the activity of cells expressing granzyme B against tumor cells, even when tumor cells are infected with Epstein-Barr virus (EBV). Our research aimed to explore the association between the specific contents of tumor microenvironment and the genetic anomalies in tumor cells. The presence and the relative percentage of cytotoxic T lymphocytes and macrophages was detected by immunohistochemical staining of the antigens specific for certain cell populations. Fluorescent in situ hybridization was used to detect anomalies in the genome of tumor cells and in situ hybridization was used to detect the presence of EBV. Our results show an association between the number of CD163+ macrophages and the number of
copies or
gene translocation. Patients who had a higher number of CD163+ macrophages infiltrating tumor tissue and three or higher number of copies of
showed poorer survival. We conclude that the presence of macrophages may contribute to genetic instability in cHL, which drives the progression of cHL and decreases survival of the patients.
Dijagnostička kategorija mijelodisplastične/mijeloproliferativne neoplazme (MDS/MPN) obuhvaća klonske hematopoetske neoplazme koje u vrijeme postavljanja dijagnoze istodobno pokazuju klinička, ...laboratorijska i/ili morfološka obilježja i mijelodisplastičnog sindroma (MDS) i mijeloproliferativne neoplazme (MPN). Citopenija i displazija jedne ili više mijeloidnih loza (obilježja MDS-a) mogu se vidjeti istodobno s leukocitozom, trombocitozom i/ili organomegalijom (obilježja koja su češće povezana s MPN-om). Bolesnici s prije dijagnosticiranim MPN-om, kod kojih se razviju mijelodisplastične promjene kao posljedica evolucije bolesti ili kemoterapije, ne ubrajaju se u ovu dijagnostičku kategoriju. Prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije (engl. World Health Organization – WHO) iz 2008. godine te njezinoj reviziji iz 2016. godine, MDS/MPN obuhvaća pet entiteta: kroničnu mijelomonocitnu leukemiju (engl. chronic myelomonocytic leukemia – CMML), juvenilnu mijelomonocitnu leukemiju (engl. juvenile myelomonocytic leukemia – JMML), atipičnu kroničnu mijeloičnu leukemiju, BCR-ABL1- (engl. atypical chronic myeloid leukemia – aCML), MDS/MPN s prstenastim sideroblastima i trombocitozom (engl. MDS/MPN with ring sideroblasts and thrombocytosis – MDS/MPN-RS-T) i neklasificirani MDS/MPN (engl. MDS/MPN, unclassifiable – MDS/MPN, U).
Cilj je ovoga preglednog rada prikazati suvremeno stajalište struke, ali i prijepore u svezi s medicinskom skrbi za bolesnike s klasičnim Hodgkinovim limfomom u prvoj remisiji. Većina bolesnika s ...klasičnim Hodgkinovim limfomom izliječena je prvom linijom terapije i u nastavku je važan medicinski pristup radi otkrivanja mogućeg relapsa. Pregledom literature nismo našli jednoznačne smjernice za rutinsko praćenje bolesnika slikovnim metodama, tj. kompjutoriziranom tomografijom ili pozitronskom emisijskom tomografijom. Prema dokazima u literaturi, otkriće asimptomatskog relapsa nije povezano s poboljšanim ishodom liječenja. Za sada se može smatrati da su standardne kliničke i radiološke metode dostatne za praćenje ovih bolesnika. Kasne toksičnosti uzrokovane mnogim lijekovima i zračenjem znatno pridonose morbiditetu bolesnika. To uključuje pojavu sekundarnih solidnih malignoma (ponajprije karcinoma pluća i dojke) i hematoloških neoplazma koštane srži te pojavu benignih toksičnosti kao što su poremećaji funkcije štitnjače, fertiliteta i kardiovaskularnih bolesti. Usprkos obilju literature i smjernica za praćenje ovih bolesnika nakon završetka liječenja, za sada ne postoje rezultati prospektivnih istraživanja koji bi pružili temelj zasnovan na dokazima za nove smjernice i preporuke. Smatramo da otkrivanje kasne toksičnosti treba biti prilagođeno pojedinačnom bolesniku, sukladno specifičnom liječenju i kasnijem utjecaju te toksičnosti na mogući morbiditet u ovih bolesnika.
ECHELON‐1 study is a randomized open‐labeled controlled trial investigating whether addition of brentuximab vedotin to chemotherapy offers benefit over the standard chemotherapy regimen in advanced ...Hodgkin lymphoma. After a median follow‐up of 24.6 months, it has met its primary endpoint the reduction of modified progression‐free survival being 23 percent. However, the beneficial effects have not been seen across all subgroups leading to further questions. The main aim of this review is to tackle these questions to provide the reader with in‐depth insight of pros and cons of this novel, promising but ultimately controversial regimen.
Myelodysplastic syndromes (MDS) are heterogeneous group of hematologic disorders of mostly elderly and based on distinct clinical phenotypes. Current paradigm of their pathogenesis relies on somatic ...gene mutations combined with the predisposing defective osteohematopoietic niche, but due to the breakout in epigenetic research scientific focus has steered toward two most common epigenetic modifications: methylation mechanisms and histone modification. At the same time, relatively few studies have been undertaken regarding the third epigenetic pathway – microRNAs – in MDS. The main aim of this review is to provide the basics of microRNA biology and function in oncogenesis, showing the complexity of mechanisms behind this single‐stranded 22 nucleotides long RNA molecule, with further focus on its implication in MDS pathology and clinical context. By extensive literature search, we have shown enough evidence for their deregulation in MDS. However, few studies have addressed the issue on pathogenic events in MDS and its association with specific microRNAs. Preliminary research in clinical setting has shown the possible utility of microRNAs in terms of prognosis and therapy, although we are only beginning to understand various implications of microRNAs in MDS and further extensive research is warranted to answer multiple questions arising from interconnection of this epigenetic mechanism in MDS.
Elderly patients make up a significant number of cases of newly diagnosed Hodgkin lymphoma. However, unlike in young patients, the outcomes of elderly patients are poor, and they are ...under-represented in phase III trials. Prior to treatment initiation, geriatric assessment should ideally be performed to address the patient's fitness and decide whether to pursue a curative or palliative approach. The ABVD regimen is poorly tolerated in unfit patients, with high treatment-related mortality. Alternative chemotherapy approaches have been explored, with mixed results obtained concerning their feasibility and toxicity in phase II trials. The introduction of brentuximab vedotin-based regimens led to a paradigm shift in first- and further-line treatment of elderly Hodgkin lymphoma patients, providing adequate disease control within a broader patient population. As far as checkpoint inhibitors are concerned, we are only just beginning to understand the role in the treatment of this population. In relapsed/refractory settings there are few options, ranging from autologous stem cell transplantation in selected patients to pembrolizumab, but unfortunately, palliative care is the most common modality. Importantly, published studies are frequently burdened with numerous biases (such as low numbers of patients, selection bias and lack of geriatric assessment), leading to low level of evidence. Furthermore, there are few ongoing studies on this topic. Thus, elderly Hodgkin lymphoma patients are hard to treat and represent an unmet need in hematologic oncology. In conclusion, treatment needs to be personalized and tailored on a case-by-case basis. In this article, we outline treatment options for elderly Hodgkin lymphoma patients.
PDF
